This paper presents the results of research on changes in attitudes towards music education among teacher education students who were exposed to vocal-instrumental lessons over the course of two semesters. The research was conducted among second-year students of teacher education at the Faculty of Education in Osijek, Croatia. The results have shown that students’ attitudes towards music education are relatively positive both before and after exposure to music lessons. Students with choir experience had more positive attitudes towards music education. Although (...) positive attitudes after music lessons are somewhat higher, there is no statistically significant difference between the attitudes of students before or after music lessons. Further research on attitudes towards music education is suggested across a larger population of teacher education students, over a longer period of time, and using a wider range of instruments. U radu su predstavljeni rezultati istraživanja mogućnosti promjena stavova studenata učiteljskoga studija o glazbenom obrazovanju nakon dva semestra vokalno-instrumentalne nastave. Istraživanje je provedeno sa studenticama druge godine učiteljskoga studija na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, Hrvatska. Rezultati su pokazali kako studentice imaju relativno pozitivne stavove o glazbenom obrazovanju prije i poslije nastave glazbe, a pozitivniji stavovi su zabilježeni kod studentica koje imaju iskustvo pjevanja u zboru. Iako se može uočiti trend pozitivnijih stavova nakon nastave glazbe razlika u stavovima studentica o glazbenom obrazovanju prije i poslije nastave glazbe nije statistički značajna. Sugerira se istraživanje stavova o glazbenom obrazovanju na većem uzorku studenata učiteljskoga studija, kroz duže vremensko razdoblje i to opsežnijim mjernim instrumentom. (shrink)

Today, teachers are faced with numerous challenges, especially in Croatia, where extensive educational reform is underway. Education reform has placed a new teaching and learning paradigm in the foreground that demands new knowledge and skills from teachers. Studies and analyses show that teachers are the most important factor in reaching pupils’ educational goals. In additional to professional competencies, pedagogical, psychological, didactic, and methodical teacher competencies are of great importance to the development of knowledge. Using survey data from a sample of (...) 115 students, this paper examines the extent to which students of two institutions of higher education – the Faculty of Croatian Studies and the Catholic University of Croatia – are satisfied with their initial teacher education, and whether they consider it appropriate and sufficient for the challenges their future careers hold. The results of this research show that students are, on average, satisfied with the quality of their studies and teacher education, as well as that they prefer the existing pedagogical competency attainment model that is added to the regular subject study. The research results are analysed in the context of examining the need for a new design of such programmes, their refinement or expansion of teacher education study programmes. (shrink)

This paper explores the phenomenon of moral shock in the context of the Palestinian conflict, with a view to understanding its implications for global ethical reactions. It suggests that moral shock may have moral significance and the potential for a positive impact at the global level. The paper is structured in three sections. The first explores the concept of moral shock. The second examines the armed conflict in Palestine through a moral shock perspective, highlighting specific aspects and incidents within the (...) conflict that could potentially lead to moral distress. The third section discusses the broader implications of moral shock in this context. It suggests that moral shock may lead to positive outcomes by highlighting global responses to the ongoing events and showing how people worldwide react to these events. (shrink)

U Republici Hrvatskoj biti ravnatelj/ica odgojno-obrazovne ustanove nije više samo funkcija nego i zanimanje. Obveze i prava ravnatelja/ica odgojno-obrazovnih ustanova proizlaze iz zakonske regulative, dok su kompetencije ravnatelja od 2020. određene standardom zanimanja i standardom kvalifikacije. Ovim se radom na temelju Standarda zanimanja i Standarda kvalifikacije ravnatelja/ica odgojno-obrazovnih ustanova kojima su određene kompetencije ravnatelja/ica odgojno-obrazovnih ustanova želio utvrditi stupanj ravnateljskih kompetencija stečenih formalnim nastavničkim obrazovanjem. Formalno nastavničko obrazovanje podrazumijeva stjecanje kompetencija za rad u odgojno-obrazovnim ustanovama. Te se kompetencije u Republici (...) Hrvatskoj stječu u okviru nastavničkih smjerova sveučilišnih diplomskih studija. Istraživanjem se procjenjivala razina stečenih kompetencija odnosno znanja i vještina tijekom takvog obrazovanja, a koja je primjenjiva u poslovima ravnatelja, a provedeno je metodom ankete na uzorku od 200 ravnatelja/ica osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Anketirani ravnatelji/ice iskazali su zadovoljstvo kompetencijama stečenim formalnim nastavničkim obrazovanjem posebice za poslove koji se odnose na organizacijsko upravljanje odgojno-obrazovnim procesom i suradnju s roditeljima i vanjskim okruženjem. Međutim, istraživanjem su uočene grupe kompetencija koje ravnatelji/ice ocjenjuju kao nedostatne, uz naglašenu potrebu za profesionalizacijom ravnateljske funkcije. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu provođenja dodatnih programa edukacija ravnatelja/ica koji bi im omogućili stjecanje znanja i vještina koja nisu stekli formalnim obrazovanjem, a ključna su za upravljanje odgojno-obrazovnom ustanovom. (shrink)

Ovaj tekst, kao nastavak našega promišljanja o dispozicijama za pedagogično djelovanje, kritička je refleksija vlastite profesionalne svakodnevice u kojoj detektiramo brojne dileme vezane za svrhu pedagoške profesije. Točke prijepora, poput – biti neutralna ili angažirana, graditi distanciran ili prisan pedagoški odnos, prioritizirati vlastitu ili tuđu dobrobit, odbijati ili prihvaćati sukob kao potencijalni agens promjene – izmještamo iz hodnika, predavaonica i učionica u kojima bivamo te, izlazeći time iz komforne zone nepromišljanja o njima, apostrofiramo ambivalentnu pojavnost dihotomije javno–privatno u skrivenome kurikulumu (...) tih prostora. Promatrajući dispozicije kao za autonomno pedagogično pedagoško djelovanje prediktivna uvjerenja i osobine razvijajućega karaktera, u radu zagovaramo napuštanje shvaćanja pedagoginja kao neutralnih profesionalki apstrahiranih od osobnih uvjerenja, kvaliteta i ograničenja te u fokus stavljamo etičnost, refleksivnost i autentičnost kao temeljne dispozicije za pedagogično djelovanje usmjereno k podupiranju mogućega i transformativnoga u pedagoškome odnosu. Rad zaključujemo promišljanjem odgovornosti studijā pedagogije i samih pedagoginja za kultiviranje opisanih dispozicija. This text, as a continuation of our reflections on dispositions for pedagogical practice, is a critical reflection on our everyday working life, in which we detect numerous dilemmas related to the goal of the pedagogical profession. We move points of contention – such as being neutral or engaged, building a distanced or close pedagogical relationship, prioritising one’s own benefit or that of others, rejecting or accepting conflict as a potential agent of change – out of the halls and classrooms in which we spend time and, breaching the comfort zone of not thinking about them, accent the apparently ambivalent dichotomy of public and private in the hidden curriculum of these spaces. By conceptualizing dispositions as evolving predictive beliefs and personal traits, the paper advocates abandoning the view of pedagogues as neutral professionals devoid of personal beliefs, qualities, and limitations, instead focusing on ethics, reflexivity, and authenticness as the basic dispositions for pedagogical practice directed towards supporting the possible and transformative in the pedagogical relationship. The paper concludes with a consideration of the responsibility of pedagogy programmes and pedagogues themselves in cultivating the aforementioned dispositions. (shrink)

U središtu ovog teksta nalaze se neki filozofski aspekti Elze Kučere (1883. — 1972.). Kučera je 1909. godine doktorirala filozofiju na Sveučilištu u Zürichu i tako postala prva Hrvatica rođena u Hrvatskoj koja je doktorirala filozofiju. No, glavni joj je interes bila psihologija, a kasnije i bibliotekarstvo te su, osim doktorskih disertacija, gotovo svi njezini objavljeni radovi unutar tih disciplina. No, u arhivu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuvaju se njezina rukopisna i neobjavljena djela, a među njima se može (...) pronaći i određeni broj čisto filozofskih tekstova. Kako bismo prikazali filozofiju Elze Kučere, u ovom tekstu analiziramo dva aspekta njezina filozofiranja. Prvi je njezina diskusija problema uzročnosti kojim se bavi u pregledu epistemologije Thomasa Browna u svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Spoznajna teorija Thomasa Browna: povijesna studija (Die Erkenntnislehre von Thomas Brown: eine historische Studie, Zagreb, 1909.). Drugi je pitanje nacionalne filozofije kojim se bavimo u kraćem tekstu o toj temi, napisanom vjerojatno 1918. ili 1919. godine i koji nikad nije objavljen. S obzirom na to da Elza Kučera kao prva žena filozofkinja, eksperimentalna psihologinja i knjižničarka u nas do danas nije dobila dužnu pozornost, donosimo i njezinu biografiju. (shrink)

U radu je istražen utjecaj završenog srednjoškolskog obrazovanja i dobi/godine studije na interkulturalnu efikasnost studenata i njihove preferencije glazbi svijeta, zatim povezanost između interkulturalne efikasnosti i preferencija glazbi svijeta te utjecaj poznatosti na preferencije glazbenih ulomaka. Istraživanje je provedeno na uzorku studenata različitih fakulteta Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Zagrebu, pomoću upitnika sastavljenog od tri dijela: Upitnik općih podataka, Upitnik interkulturalne efikasnosti te Upitnik za ispitivanje glazbenih preferencija. Rezultati ne potvrđuju utjecaj vrste završene srednje škole ni dobi/ godine (...) class='Hi'>studija na razinu interkulturalne efikasnosti studenata, niti na njihove preferencije glazbi svijeta. Potvrđeno je postojanje povezanosti između razine interkulturalne efikasnosti i preferencija glazbi svijeta te između poznavanja glazbe i preferencija glazbenih ulomaka. Dobiveni rezultati imaju značajne glazbeno-pedagoške implikacije, posebno u kontekstu visokoškolskog obrazovanja. The paper explored the influence of high school education and age/year of study on students’ intercultural effectiveness and their world music preferences, the relationship between intercultural effectiveness and world music preferences, and the influence of familiarity of music on music preferences. The research was conducted on a sample of students from different faculties of the University of Split and the University of Zagreb, using a questionnaire composed of three parts: The Sociodemographic Questionnaire, The Intercultural Effectiveness Scale and The Music preferences Questionnaire. The results do not confirm the influence of the type of high school education or age/year of study on the level of the students’ intercultural effectiveness, nor on their world music preferences. The existence of a relationship between the level of students’ intercultural effectiveness, world music preferences and between familiarity of music and music preferences has been confirmed. The obtained results have significant implications for music pedagogy, especially in the context of higher education. (shrink)

Ovo istraživanje u fokusu ima ulogu kontekstualnih čimbenika i samoefikasnosti u samoreguliranom učenju te ciljeva postignuća kao motivacijskih odrednica akademskog nepoštenja u pisanim radovima kod visokoškolskih studenata. Cilj nam je bio istražiti potencijalnu medijacijsku ulogu samoefikasnosti u samoreguliranom učenju i ciljeva postignuća u odnosu između kontekstualnih čimbenika i akademskog nepoštenja u pisanim radovima. U istraživanju je sudjelovalo 414 studenata s tri fakulteta društvenog i humanističkog usmjerenja Sveučilišta u Zagrebu. Studenti su ispunjavali upitnik koji je uključivao mjere kontekstualnih čimbenika akademskog nepoštenja, (...) samoefikasnosti u samoreguliranom učenju, ciljeva postignuća i čestine uključenosti u akademsko nepoštenje u pisanim radovima tijekom studija. Kontekstualni čimbenici predviđali su akademsko nepoštenje u pisanim radovima, kako izravno, tako i posredstvom samoefikasnosti u samoreguliranom učenju i cilja izbjegavanja rada. Nalazi istraživanja ukazuju na važnost okružja učenja i motivacijskih uvjerenja u razumijevanju akademskog nepoštenja u visokom obrazovanju. (shrink)

Straipsnyje aprašomas tyrimas, kuris atskleidžia, kaip biomedicinos mokslų krypties studijų programų studentai vertina savo asmenines studijas aukštojoje neuniversitetinėje mokykloje. Vertinant būsimųjų specialistų profesinį tapatumą analizuojami tokie tyrimo objektui priklausomi kintamieji – studijų pasirinkimo motyvai, studijų programų reikalavimai, savijauta, studijų vietų tinkamumas. Apibendrinus tyrimo rezultatus teigiama, kad biomedicinos mokslų krypties studijų programų studentams būdingas aktyviai kuriamas profesinis tapatumas arba laikinai atidėto profesinio tapatumo būsena. Pabrėžtina, jog analizuotų profesinio tapatumo komponentų vertinimas rodo, kad studijuodami tyrimo dalyviai ieško naujų alternatyvų, bando rinktis ką (...) nors naujo, o ne pasitenkinti esama padėtimi, stokoja specifinių įsipareigojimų. (shrink)

U mnogim etnickim konfliktima i gradjanskim ratovima u XX veku kulturne razlike izmedju sukobljenih strana su bile veoma male. Krvavi sukobi Srba, Hrvata i Bosnjaka tokom raspada Jugoslavije su jedan takav slucaj. Ovaj uvid je neke istrazivace vodio zakljucku da nedostatak objektivnih kulturnih markera izmedju grupa moze pogodovati izbijanju nasilja: kada se clanovi dve grupe tesko razlikuju, pribegava se nasilju da bi se stvorile identitetske granice medju njima. Jedna posebna verzija ove teorije poznata je pod imenom "narcizam malih razlika". Taj (...) izraz potice od Sigmunda Frojda koji ga je primenjivao kako u individualnoj psihologiji, tako i u svojoj filozofiji kulture. Ovaj koncept su u velikoj meri ignorisali psihoterapeuti-prakticari, ali su ga tokom poslednjih decenija otkrili novinari i drustveni naucnici i vise primenjivali u objasnjenju kolektivnog nego individualnog nasilja. U ovom radu ispitani su neke od studija i knjiga u kojima se koristi koncept "narcizma malih razlika" da bi se ocenila snaga i slabosti te teorije.. (shrink)

Cilj istraživanja je utvrditi mišljenje studenata primarnog obrazovanja o obilježjima profesije. Nezavisne varijable istraživanja su trenutačna godina studija, vrsta prethodno završene srednje škole te modul/smjer koji studenti pohađaju. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom u akademskoj godini 2019./2020., a uzorak čine studenti/ce prve i pete godine Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati pokazuju da studenti primarnog obrazovanja prepoznaju obilježja profesije te postojanje statistički značajne razlike s obzirom na godinu studija i vrstu prethodno završene srednje škole. In this paper, the (...) opinion of students of primary education regarding the characteristics of a profession will be determined. The aim of this research is to establish opinion of students of primary education regarding characteristics of a profession. Independent variables are current year of study, previously finished high school and module/course students take. The research was conducted with a questionnaire in the academic year 2019/2020. The sample consisted of students of the first and fifth year at the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb. The results show that students of primary education recognize characteristics of a profession. There is a statistically significant difference between students of different years of study and with different previous education. (shrink)

Etos označava način opažanja i međudjelovanja sa svijetom, a pomoću hexisa oblikuje ono što je Pierre Bourdieu nazvao habitusom, »sistemom trajnih i promjenjivih dispozicija«. Teorija habitusa je, postavljajući se između poosobljeng i tjelesnog hexisa i objektivnih društvenih struktura, percipirana kao deterministička i time izložena različitim kritikama. Među ostalim, teoretičarka JudithButler zamašno poglavlje jedne od svojih zadnjih knjiga posvećuje kritičkoj prilagodbi Bourdieuovih analiza jezika. Pojam ‘habitusa’, kako ga misli Bourideu, iznova postavlja probleme odnosa između potpunog strukturalističkog determinizma i egzistencijalističke slobode bez (...) ograničenja, ne uspijevajući se bez ostatka oteti tim oprekama, štoviše, naginjući prema određenom obliku determinizma. Djelovanjeaktera zapravo je, u kasnijoj elaboraciji, određeno determinizmima, koji među njima odmjeravaju društveni svijet i koji upisuju svoj odraz u temeljne dispozicije njihova habitusa. Ovaj pojam-posrednik kao princip djelovanja aktera, jednako kao i drugi nosivi elementi ili temeljni pojmovi Bourdieuove teorije nadišli su okvire sociologije, postavši integralnim dijelom kulturalnih studija i književne teorije. Bourdieu je pojam habitusa, kako se pokazuje u članku, vremenom modificirao, otvarajući ga prostoru novih mogućih interpretacija.L’ethos désigne la manière de percevoir le monde et d’ y agir. Avec l’hexis il forme ce que Pierre Bourdieu a défini comme habitus, «système de dispositions durables et transposable ». La théorie de l’habitus, se situant à lajonction entre hexis personnalisé et corporel et les structures sociales objectives, était, pour sondéterminisme, exposée aux critiques différentes . On a pu reprocher au concept d’ habitus de poser à nouveaules problèmes qu’ il entendait résoudre: entre le déterminisme absolu des structuralistes et la liberté sans limite des existentialistes, mais ce concept,pensé par Bourdieu pour dépasser cette opposition, n’ y parvient sans doute qu’ incomplete­ment, penchant vers une certaine forme de déterminisme. L’ action des acteurs est, en effet,en dernière analyse, le produit des déterminismes que fait peser sur eux le monde social et quitrouvent leur reflet dans les dispositions constitutives de leur habitus. Cette notion médiatriced’ habitus comme principe d’ action des acteurs qui, comme d’ autre éléments clefs de la théorieou concepts recteurs de Bourdieu dépasse, cependant, le cadre de la sociologie et devient partie intégrale des études culturelles etde la théorie littéraire. La notion d’habitus Bourdieu avait, au cours du temps, alors, modifié,en ouvrant l’ espace pour accueillir d’autres, nouvelles interprétations. (shrink)

U poslednjih nekoliko dekada vise studija posvecenih percepciji novorodjencadi je ukazalo na to da cak i tek rodjena deca jesu osetljiva na nacin na koji se objekti pokrecu i na prirodu njihove interakcije. Da bi objasnili ranu pojavu ovakve osetljivosti na kauzalne odnose neki psiholozi zastupaju stanoviste da postoji urodjeno znanje vezano za objekte. Cilj ovog rada je da preispita ovakva nativisticka objasnjenja tako sto ce da preispita da li ova objasnjenja ispunjavaju uslove koji svaki mehanicisticki model mora da (...) ispuni da bi bio uspesan. Craver je razvio nekoliko takvih kriterijuma kao i distinkciju izmedju odgovarajuceg mehanicistickog modela i mehanicisticke skice. Moj cilj je da pokazem da nativisticki modeli razvoja ne ispunjavaju ove kriterijume. Prvo, ti modeli samo delimicno a ne u potpunosti opisuju fenomen. Drugo, nativisti ukljucuju u opis fenomena odredjenu teoriju percepcije koja zahteva dodatnu empirijsku evidenciju i ne moze biti bezrezervno prihvacena kao tacna. Ja cu takodje argumentovati da je urodjeno znanje dobar kandidat za ono sto Craver naziva?praznim terminom? i da ce najverovatnije biti napusten. Novija istrazivanja koja su ispitivala intersenzornu percepciju ukazuju na to da je mehanizam odgovoran za rano opazanje kauzalnih odnosa najverovatnije deo nase najosnovnije fiziologije i da kao takav ne ukljucuje sofisticirane kognitivne strukture niti urodjeno znanje. Takodje, ova istrazivanja ukazuju na to da je standardna debata izmedju nativista i empirista pogresno postavljena i da bi je trebalo napustiti. (shrink)

Matej Hriberšek z monografijo Slovenski doktorji klasične filologije na dunajski univerzi v obdobju 1872–1918 razširja in nadgrajuje raziskave, ki jih je izvedel za področje klasične filologije v sklopu projekta »Zgodovina doktorskih disertacij slovenskih kandidatov v avstro-ogrski monarhiji (1872–1918)«. Izbira letnic je logična: leta 1872 je v avstro-ogrski monarhiji prišlo do korenite reforme doktorskega študija (odtlej so doktorski kandidati morali pred promoviranjem napisati znanstveno disertacijo ter uspešno opraviti dva rigoroza), leto 1918 pa zaznamuje konec monarhije. Za to obdobje je na dunajski (...) Filozofski fakulteti evidentiranih 11 doktoratov s področja klasične filologije. Hriberškov pogoj za uvrstitev kandidata na seznam ni bil le, da slednji izvira s slovenskega narodnostnega ozemlja, ampak tudi, da je za materni jezik na vpisnici navedel slovenščino. Čeprav za dva kandidata (Janeza Maslja in Franca Omerzo) v arhivski dokumentaciji ni zapisa o promociji, sta v knjigo vseeno vključena, saj sta opravila vse oziroma večino obveznosti, ki so bile zanjo pogoj. (shrink)

The paper examines the meanings of representations of Serbia, the Balkans and Europe at the time of encounter between Enlightenment and Romanticist traditions. The analysis starts from the assumption that the emergence of negative representations of South Eastern Europe cannot be discussed without placing it within the broader context of 18th and 19th century philosophy and literature and the consequences of new philosophical and literary ideas. Underlying the substantial change of the previously dominant paradigms that is expressed in the symbolic (...) division into 'West' and "East', there was a factual rather than symbolic division into an industrial and an agricultural Europe, whose boundaries coincided with the reference points of the symbolic distinction. Insisting on the importance of both analytic levels - the 'symbolic' and the 'factual' - the first section of the paper briefly outlines the development of symbolic geography in the context of 'Balkan' studies in the 1990s, as well as the failure of this genre and the constructivist paradigm in Serbian social theory. The second section is devoted to the discourses of conceptualizing broader communities in symbolic, linguistic, imagological, cultural, political, economic etc. terms, focusing on the beginnings of ideological and linguistic unification of South Slavs and their inclusion into the "enlightened Europe". By analyzing Vuk Stefanovia: Karadzix's writings, as well as correspondence, articles and commentaries referring to Vuk's work in the first half of the 19th century, the author takes the perspective of the past in order to identify the reasons for the failure of imagological and constructivist approach today. U ovom tekstu autorka istrazuje znacenja predstava o Srbiji, Balkanu i Evropi u vremenu susreta prosvetiteljske i romanticarske tradicije. Polaziste je u pretpostavci da se o pocecima negativnih predstava o jugoistocnom delu Evrope ne moze govoriti izvan sireg konteksta filozofije i knjizevnosti XVIII i XIX veka i posledica novih filozofskih i knjizevnih ideja. Sustinska pramena do tada vladajucih paradigmi, izrazena simbolickom podelom na 'Zapad'i 'Istok', u osnovi je imala manje simbolicku a vise fakticku podelu na industrijsku i zemljoradnicku Evropu, cije su se granice uglavnom poklapale sa referentnim tockama simbolicke distinkcije. Potencirajuci vaznost obaju nivoa u analizi, 'simbolickog 'i 'faktickog', prvi deo teksta odnosi se na sazeto predstavljanje razvoja simbolicke geografije u kontekstu studija o Balkanu devedesetih godina proslog veka, kao i na neuspeh ovog zanra i konstruktivisticke paradigme u srpskoj drustvenoj teoriji. Drugi deo teksta posvecenje diskursima osmisljavanja vecih zajednica na simbolickim, jezickim, imagoloskim, kulturnim, politickim, ekonomskim i dr. osnovama, sa fokusom na pocetke idejnog i jezickog ujedinjenja Juznih Slavena, kao i njihovog ukljucenja u prosvecenu Evropu. Analizom tekstova Vuka Stefanovica Karadzica, kao i prepiskama, clancima i komentarima koji su se odnosili na Vukov rad u prvoj polovini XIX veka, autorka iz perspektive proslosti pokusava da ukaze na razloge neuspeha imagoloskog i konstruktivistickog pristupa u savremenosti. (shrink)

Karl Marx u Njemačkoj ideologiji i Kapitalu uvodi optičku metaforu ljudskog oka kroz koju tumači problematiku ideologije i robnog fetišizma. U radu se razmatraju mogućnosti interpretacija ovih Marxovih metafora. U svjetlu se tih interpretacija razmatra jedna od središnjih postavki vizualnih studija da se vizualna kultura moderniteta gradi na potkopavanju epistemološke prevlasti viđenja. Rad problematizira koncepciju modernističkog utjelovljenog promatrača koju uvodi američki povjesničar umjetnosti Jonathan Crary. Prema Craryju, ova drugačija ideja promatračkog subjekta potkopava klasičnu filozofijsku ideju o rastjelovljenosti spoznajnog subjekta. (...) Prema Craryjevoj argumentaciji takva se klasična ideja subjektivnosti s modernitetom ne zamišlja više kao temelj spoznaje, nego kao figura ideologije. Međutim, preokretanje Marxova odnosa između optičkih metafora i pojmova ideologije te fetišističkog karaktera robe baca potpuno drugačije svjetlo na pitanje promatračke subjektivnosti. Završna je postavka rada da se camera obscura i ljudsko oko ne trebaju isključivo shvaćati kao puke metafore koje je Marx u Njemačkoj ideologiji i Kapitalu upotrebljavao kao analogije preko kojih je tumačio pojmove kao što su ideologija ili fetišizam robe. Postupak čitanja može isto tako ići i u obrnutom smjeru: camera obscura i ljudsko oko su pojmovi koji su objašnjeni posredstvom već definiranih pojmova ideologije i fetišizma robe. Ako se perspektiva čitanja zamijeni na taj način postaje jasno da iz postavke o utjelovljenom promatraču ne proizlazi nužno i postavka o utjelovljenom karakteru doživljajā viđenja.Camera obscura and human eye were key metaphors engaged in the interpretation of the concepts of ideology and commodity fetishism in Karl Marx’s fundamental texts German ideology and Capital . The aim of this paper is to reconsider interpretative strategies that Marx used while he was proposing his main thesis on ideology and commodity fetishism. In the light of these considerations the paper addresses one of the central propositions of the contemporary visual studies that modern visual culture undermines epistemological privileging of the vision. The paper critically discusses the concept of the embodied observer that American art historian Jonathan Crary introduced in the philosophy, art history, cultural history and visual studies. According to Crary the idea of vision as primarily rooted in the corporeality of the observer undercuts Cartesian idea about vision as primarily disembodied event. Crary claims that with the rise of the modernity disembodied subjectivity turns from the site of the knowledge into the figure of ideology. However, reversing the Marx’s relation between optical metaphors and concepts of the ideology and commodity fetishism poses the problem of the observing subjectivity in the quite different terms. Final proposal of this paper is that camera obscura and human eye should not only be considered as optical metaphors that Marx used in German ideology and Capital as mere analogies for explaining concepts such as ideology or commodity fetishism. Reading procedure could well go into the opposite direction: the camera obscura and the human eye are the concepts explained via the already defined concepts of the ideology and commodity fetishism. If the reading perspective is switched in that way it is clear that the thesis of the embodied observer does not necessarily entail the embodied character of the visual sensations. (shrink)

The paper initially establishes the theoretical framework including the crucial notions of the contemporary philosophical and cultural studies the aim of which is to investigate the Global and Individual phenomena. Following the principal tenets of Paul de Man?s tropological approach, the paper also seeks to critically explore theoretical elaborations constituting their own discursive mappings, whereas, at the same time, the latter are subject to the acute critical theoretical endeavours in the context of constructing hyperdiscursive network and spatial logic of the (...) Global, hence totalizing which is precisely to neutralize the Individual. Consequently, by means of their own metadiscursive?schisms?, Foucault?s visibly-invisible interactive relations of power are established, within which the Individual equally constitutes itself as an operational factor of Jameson?s culture as megastructure on the next level of abstraction - cultural selfproduction. The final segment of the paper seeks to highlight the fact that, in the contemporary epoch, discourse coequally constitutes itself as a manipulative factor in Jameson?s?New World System? and Baudrillard?s?fatal strategies of seduction?. Henceforth, within the contemporary discursive mapping establishing itself as a paraliterature in its own right, there remains the issue as to what extent the metastasis of the Global conditions the metastasis of the Individual, and vice versa. U radu se najpre uspostavlja teorijski okvir kljucnih pojmova savremenih filozofskih i kulturoloskih studija koje su usmerene ka proucavanju fenomena globalnog i individualnog. Sledeci osnovne postavke tropoloske analize Pola de Mana, u radu se takodje kriticki preispituju teorijske elaboracije koje konstituisu sopstvene mreze diskurzivnih mapiranja, dok su ista istovremeno predmet ostre kritike u kontekstu konstruisanja hiperdiskurzivne mreze i prostorne logike globalnog, te i totalizujuceg u kome se individualno upravo neutralise. Konsekventno, u?raskolima? njihovih metadiskursa uspostavljaju se Fukoovi vidljivo-nevidljivi relacioni odnosi moci u kojima individulano podjednako postaje operativni faktor Dzejmsonove kulture kao megastrukture na sledecem nivou apstrakcije-kulturne samoproizvodnje. Zavrsni deo rada nastoji da ukaze na cinjenicu da se, u savremenoj epohi, diskurs podjednako konstituise kao manipulativni faktor Dzejmsonovog?novog svetskog sistema? i Bodrijarovih?fatalnih strategija zavodjenja?. Stoga, u mrezi diskurzivnog mapiranja savremene teorije kao svojevrsne paraliterature, ostaje otvoreno pitanje u kojoj meri metastaza globalnog uslovljava metastazu individualnog, i obrnuto. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 178018: Drustvene krize i savremena srpska knjizevnost i kultura - nacionalni, regionalni, evropski i globalni okvir. (shrink)

Uza sve teškoće pozicioniranja humanizma unutar povijesnog okvira, neslaganja oko definiranja njegove naravi, izvora i temeljnih motiva, kao i odnosa spram tradicija mišljenja, uputnim se čini usmjeriti humanistima samima i kroz njihove radove pokušati detektirati onaj novum humanističkog svjetonazora. U tome smislu ovaj će se rad temeljiti na djelu jednog humanista »prve generacije« i pisca utjecajnog pedagogijskog traktata.Petar Pavao Vergerije stariji , književnik, crkvenopolitički pisac i dužnosnik, na samome početku 15. stoljeća piše raspravu De ingenuis moribus ac liberalibus studiis koju (...) bilježimo kao svojevrsnu prekretnicu u filozofskome shvaćanju odgoja. Humanistički program kakav nudi Vergerije, u mudrosti vidi rezultat studija cjelovitog znanja i ostvarenje slobode. Dijalog s tradicionalnim vrijednostima osnova je razumijevanja vlastitoga vremena i njegovih vrijednosti, te zahtijeva slobodan studij kao jedini dostojan slobodna čovjeka. Odgoj pritom treba služiti svakidašnjici, a misao biti potkrijepljena i dopunjena djelom. Iako cijenjen kao prvi humanistički pedagogijski traktat, konfrontiran s misaonim naslijeđem srednjovjekovlja, Vergerijevo djelo i samo nastaje na tragu tradicije; pristupajući mudrima i sam postaje učeniji. Utoliko će i ovaj rad nastojati smjestiti Vergerijevo djelo u kontekst vremena njegova nastanka, kao i naznačiti utjecaj koji je imalo na promoviranje humanističkog svjetonazora.Against all difficulties of positioning humanism in frames of history, disagreements about defining its nature, sources and grounding motives, and also its relation to philosophical tradition, it seems recommendable to rely on humanists themselves and by studying their works try to detect the novum of humanistic way of perceiving the world. With that aim, this paper will be based on work of a “first generation” humanist and a writer of influential pedagogical treatise. Peter Paul Vergerio, Sr. , a writer, religiously political author and a dignitary, at very beginning of the 15th century writes the treatise De ingenuis moribus ac liberalibus studiis which we note as a kind of a milestone in philosophical understanding of education. Humanistic programme, offered by Vergerio, treats wisdom as an outcome of study in comprehensive knowledge and as achievement of freedom. A dialogue with traditional values is basic for understanding proper time and its system of values, and it calls for a free study as the only one that is worthy of a free man. Education should then be in service of every day life, and the idea should be verified and completed by an action. Although appreciated asthe first humanistic pedagogical treatise, being confronted to intellectual inheritance of the Middle-Ages, Vergerio’s work itself originates from tradition; admitting to the wise, he himself becomes wiser. For that reason this paper will tend to place Vergerio’s work in context of time when it was created, and to note the influence it had on promoting humanistic way of perceiving the world. (shrink)

Razlika između prikaza vrhunskog sportaša nekad i danas možda se najbolje ocrtava u točki susreta kiborg-teorije i studija o sportu. Rekonceptualizacija pojma ‘sportaš’ u tome se smislu otvara kao pomak od ‘prirodnoga’ ka ‘umjetnom’. Tijekom ljudske povijesti vrhunski sportaši uvijek su bili doživljavani kao na određeni način ‘ne-prirodni’ i slavljeni kao heroji koji su nadvladali granice svojih prirodnih tijela. Današnji sportski događaji privlače više gledatelja nego ikada ranije, a oštra konkurencija podiže i same standarde i kriterije natjecanja. Sportovi koji (...) privlače mase gledatelja već su odavno predstave ‘nakaza’; gledateljima na stadionima ili pred televizorom u udobnosti njihovih domova gotovo je nemoguće zamisliti da bi i sami ikad mogli postići tako super-mišićavo tijelo sa super-brzim refleksima. Staromodni krv, znoj i suze još su uvijek negdje prisutni, iako inkorporirani u napredna dostignuća moderne tehno-kulture. Mnoštvo pitanja koja proizlaze iz takve perspektive pronašla su svoje mjesto za raspravu u relativno novom pluriperspektivnom pristupu izazovima biotehnološkog doba – bioetici. Bioetika nudi platformu za dijalog o bitnim pitanjima današnjice, dijalog koji nadrasta disciplinarne, stručne, historijske i kulturološke pozicije. Takav diskurs suočava se, međutim, sa pluralizmom u pristupima kao i metodološkim barijerama te pretpostavlja stvaranje odgovarajuće teorijske podloge. Ovaj rad će izdvojiti samo neke problemske točke koje u području sporta plastično ocrtavaju nedostatnosti postojećih monoperspektivno orijentiranih koncepcija. U tome smislu, naglasit će se samo neki simptomi koji ukazuju na dezorijentiranost svakodnevnog življenja, a koji se na osoben način prikazuju u sportu: krhkost etičkih pozicija sadržanih u konceptima »duha sporta« i fair playa u sučeljavanju sa znanstveno-tehničkim napretkom, objektivacija tijela, te porast interesa za aktivnostima visokog rizika. U ovome radu navedena obilježja razumijevaju se kao znakovi potrebe za nadilaženjem redukcionističkih i monoperspektivnih pristupa, donedavno dominantnih, a koje osobit bioetički pristup ima mogućnosti nadići. (shrink)

Modern societies are increasingly culturally pluralistic and more and more people are coming into contact with other cultures. These encounters with different cultures do not always lead to mutual understanding and acceptance. In this context, the importance of promoting and developing intercultural sensitivity is recognized as one of the fundamental tasks of (future) teachers in modern schools, which presupposes that they themselves are interculturally sensitive and express this sensitivity. With this in mind, the aim of this study was to investigate (...) the extent to which multicultural experiences and certain socio-demographic characteristics of prospective teachers contribute to explaining their intercultural sensitivity. 630 students from all teacher education programs in the Republic of Croatia participated in the study. The survey consisted of a questionnaire on socio-demographic data, an Intercultural Sensitivity Scale (Chen & Starosta, 2000) and a modified Multicultural Experience Questionnaire (Narvaez et al., 2017). The research findings suggest that certain socio-demographic characteristics and multicultural experiences contribute significantly to the level of intercultural sensitivity of prospective teachers. In addition to considering the role of intercultural sensitivity and multicultural experiences in the affirmation of intercultural education in schools, implications for initial teacher education and recommendations for future research are provided based on the research findings obtained. (shrink)

The “Lošinj Declaration on Biotic Sovereignty” is a novelty in the consideration of the environment and life in general and a unique document on a global scale. Until the advent of the Declaration, the environment was usually considered in an instrumentalist way, following the prevailing techno-scientific paradigm. The Declaration introduces biotic sovereignty as the starting point for the debate on GMOs, from which the harmfulness or potential benefits of genetic engineering can be assessed. The protection of biotic sovereignty should be (...) one of the crucial values that European and Croatian citizens should defend in the upcoming struggle to change and probably drastically reduce the regulatory regime for genetically modified crops in the European Union and thus also in Croatia. In this paper, we highlight the importance of the “Lošinj Declaration on Biotic Sovereignty” in the context of the emergence of new gene regulation techniques that are becoming a threat to biotic sovereignty. We analyse the lobbying process against the ruling C-528/16 using the example of the scientists united in the network EU-SAGE. The central part of the paper analyses the controversy over a new European Commission study on new genetic techniques and the political context of the conflict between the European Commission and the European Parliament over the authorisation of new seed varieties of genetically modified crops. (shrink)