Tekst nudi prikaz povijesne uloge masovnih medija u produkciji društva spektakla i njezinoj recentnijoj inačici, tzv. celebrity culture , koja u sve većoj mjeri određuje i karakterizira suvremeno društvo kasne postmoderne. Nakon uvodne kontekstualizacije ključnog problema, tekstom su obuhvaćene klasične teze Frankfurtske škole kritičke teorije društva, posvećene utjecajima masovnih medija u produkciji masovne kulture, kao i Situacionistička internacionala, odnosno Debordov koncept društva spektakla. Posljednji, centralni dio teksta, bavi se medijski potpomognutom spektakularizacijom suvremenog društva i pokušava odgovoriti na pitanje (...) što su razlozi i koji su interesi u pozadini takvog medijski konstruiranog svijeta.The article presents the historical role of mass media in the production of spectacle society and its recent version – the socalled celebrity culture, which characterizes late postmodern society. After the introductory part, which contextualized the main problem of the text, next chapters are dedicated to classical Frankfurt School theses that mass media influence the production of mass culture, as well as to Situationist International, and the concept of spectacle society by Guy Debord. The central part of the article deals with media supported spectacularization of contemporary society, and tries to discover the reasons and interests behind specific media constructions of the world. (shrink)

The text deals with the recently renewed issue of?antiphilosophy? in the self-understanding of some prominent contemporary continental philosophers but not only them, such as Alain Badiou and Slavoj Zizek, both referring to the psychoanalyst and theoretician of discourse Jacques Lacan. Starting with a metaphorical analysis of the verdict made by Marx of?merely interpretive? character of philosophy in relation to?the study of real world? and with his comparison of philosophy with?masturbation?, the text addresses new appeals to?antiphilosophy? as samples of a token (...) or rather, as cases of a syndrome connected with Jocasta?s rationalization of Oedipus? curse. It was her discourse based on general rules of rationality with which she unconsciously attempted to avoid the confrontation with the truth of an event which had already occurred. In the text, presuppositions and consequences of such an analogy between ancient and contemporary philosophical material are discussed in order to show-on the basis of arguing that the unconscious is located within rational processes that subjects undertake in order to respond to rational needs -that contemporary discussion about?antiphilosophy? by left-wing philosophers bears unacknowledged tendencies to unconsciously reduce Marx? algorithm of?realization of philosophy? to the Hegelian negation of the negation and to integrate it into the discourse of academic philosophy. Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje "antifilozofije" u samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo njih, kao sto su Alain Badiou i Slavoj Zizek koji se obojica pozivaju na psihoanaliticara i teoreticara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeci od metaforicke analize Marxovog iskaza o "puko interpretativnom" karakteru filozofije u odnosu na "studij stvarnog zivota" i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraca novim pozivanjima na "antifilozofiju" tretirajuci ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slucajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na opcim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokusaj izbjegavanja susreta s istinom dogadjaja koji se vec dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije izmedju antickog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaze - na temelju argumenta da je nesvjesno locirano unutar racionalnih procesa koje subjekt poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama - da suvremeno razumijevanje "antifilozofije" nosi u sebi neprepoznate tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije. (shrink)

Different forms and transformations of philosophy in the modern world are analyzed according to the view of the Croatian philosopher Vanja Sutlić (1925-1989). A key aspect is the "realization of philosophy" in "work science", which encompasses the entire "world of work" established in modern times. This universal and real science is also an important precondition for "historical thinking". The uniformity of this science, problematized by Sutlić, can be found today in refined logical and semantic structures, which allow for a renewed (...) and richer articulation of philosophical concepts than was traditionally possible. (shrink)

Članak razmatra pojam demokracije Johna Deweya u odnosu na ranije i suvremene radikalno ljevičarske ideje. Ističu se slična epistemološka, antropološka i politička stajališta u ovim teorijama. Vrlo je važno odbacivanje ili podcjenjivanje političke demokracije i naglasak na demokratskom životu s ciljem stvaranja novog društva, posve drukčijeg od postojećih društava. Članak je podijeljen u tri dijela. Prvi dio istražuje razumijevanje demokracije kao nepolitičkog fenomena i kao sinonima za novi oblik ljudske egzistencije u mladog Marxa te kasnijim stavovima Marxa i Lenjina o (...) demokraciji kao »hipokriziji«. Drugi dio analizira Deweyev pojam demokracije kao »načina povezanog življenja« i skreće pozornost na neke značajne podudarnosti i, također, razlike spram Marxovih ranih ideja. Treći dio razmatra razumijevanje demokratskog društva kao identičnog s globalnim društvom u kojem komunikacija među ljudima nije ograničena političkim granicama. U ovom se pitanju također prepoznaju značajne podudarnosti u mišljenju Marxa, Deweya i nekih suvremenih mislilaca . Zaključak je da su politička demokracija i demokratsko društvo kompatibilni, no ideja neke vrste novog nepolitičkog demokratskog društva osim globalnog društva se smatra nerealističnom. (shrink)

Suvremena multikulturna društva velikim se dijelom okviruju u smislu proceduralne prije nego supstantivne etike, naglašavajući ispravnost umjesto dobrote, te uzdižu toleranciju kao ključnu vrijednost. No to ne može sâmo zamijeniti supstantivnu i motivacijsku normu dobroga života te se može iskusiti kao gubitak, otuđenje građana. Isto tako neće uspjeti suočiti se s granicama prihvatljivog djelovanja, neuvjetovanošću povezanom s moralnim gledištem. Klasična tradicija u etici, koja predlaže normu ljudskog blagostanja, može se ponovno izraziti kako bi iznijela na vidjelo ovu neuvjetovanost. Ukazat ću (...) na korisnost suprotne tradicije etičkog rasuđivanja u vidu proporcionalnosti, primjerice u slučaju ratne etike, te razmotriti alternativni koncept demokracije ne pod vidom formalnih i supstantivnih prava, nego etike participacije.Contemporary multicultural societies for the most part frame themselves in terms of a procedural rather than substantive ethics, by emphasizing rightness rather than goodness, and elevate tolerance to key value. But this cannot of itself replace a substantive and motivating norm of the good life and can be experienced as a loss, disaffecting citizens. It will also fail to confront the limits of acceptable action, the unconditionality associated with the moral point of view. The classical tradition in ethics, proposing a norm of human flourishing, can be re-expressed to bring out this unconditionality. I point to the counter tradition of ethical reasoning in terms of proportionality, exampled in the case of war ethics, as useful and draw on an alternative concept of democracy in terms not of formal or substantive rights but of an ethic of participation.Gegenwärtige multikulturelle Gesellschaften gestalten sich zumeist unter dem Aspekt der eher prozeduralen als materialen Ethik, indem sie die Richtigkeit anstelle der Güte herausheben, und werten die Toleranz zum Schlüsselwert auf. Dies per se vermag es immerhin nicht, die materiale und motivierende Norm des guten Lebens zu ersetzen, dagegen kann es als Verlust, als Bürgerentfremdung verspürt werden. Es versagt desgleichen in der Konfrontierung mit den Limits des akzeptablen Handelns, mit der moralitätsbetreffenden Bedingungslosigkeit. Die klassische Gepflogenheit in der Ethik, welche einen Maßstab der Menschheitsblüte nahelegt, kann wieder dargetan werden, um auf diese Bedingungslosigkeit Nachdruck zu legen. Ich deute auf die Nützlichkeit einer Gegentradition der ethischen Erwägung hin, aus der Perspektive der Proportionalität, exempli causa in der Angelegenheit der Kriegsethik, und stelle ein alternatives Demokratieschema auf, nicht im Sinne der formalen bzw. substantiven Rechte, sondern von der Ethik der Partizipation her. (shrink)

Nijedno drustvo, pogotovo ono koje, poput Srbije, u kratkom razdoblju proslo kroz duboke potrese koji jos uvek traju, ne moze se adekvatno analizirati bez pogleda iz ugla svakodnevnog zivota i iskustva obicnih ljudi. Primena savremenih socioloskih i antropoloskih teorija svakodnevice na Srbiju danas u potrazi za personalizovanim tumacenjem kojim obicni ljudi osmisljavaju samima sebi sve sto im se dogodi u poslednjih petnaestak godina, moze imati i sire teorijske implikacije, buduci da se iz nase perspektive lakse sagledava ogranicenost i neuniverzalnost teorija (...) nastalih u stabilnim drustvima. U ovom nacrtu markiraju se neke od tih teorija, polazne pretpostavke, kao i kljucni dogadjaji i simbolicki optereceni pojmovi nase najnovije istorije koji ce biti u zizi analize naracija obicnih ljudi prikupljenih tematskim terenskim istrazivanjem. (shrink)

The paper is devoted to the status and perspectives of critique in the theory of education. Detecting that it is either a social criticism in which education appears as a convenient culprit and an investment currency, or a criticism of a small scope that corrects didactic strategies within predetermined frameworks, the author articulates two axiomatic beliefs that prevent a radical critique of education in modern times. The first belief or the first methodological dogma refers to the necessary but unjustified privileged (...) epistemic position of the critic, which makes the critique either unfounded or, if it is at all theoretically responsible, regenerates the system it aims to undermine. The second dogma refers to the preconceived notion that education should achieve something that goes beyond the immediate scope of education, something that its current organization does not achieve, and which supposedly cannot be achieved by any other means. It is concluded that this normative dimension that society imposes on education can have disastrous effects. (shrink)

Svijest o tehničkoj reproduktibilnosti umjetničkog djela povela nas je iz područja promišljanja umjetničkog djela prema estetizaciji svakodnevice , društvu spektakla, mekdonaldizaciji i diznijevskoj amerikanizaciji kulture cijeloga svijeta.Umnažanje je postalo ponavljanje koje zavodi, odnosno uspostavlja nove odnose kulturne i svake druge ovisnosti. Pokazalo se da u svijetu »množina« vladaju zakonitosti koje određuju današnjeg čovjeka više nego je to filozofija spremna detektirati. Snaga i uvjerljivost epa danas je sadržana u malim sloganima, uz pomoć kojih se upravlja javnim mnijenjem i masama massmedijski oblikovanih (...) potrošača informacija. Slogani su sonde pomoću kojih globalne korporacije osvajaju strukture mišljenja i govora. Umnažanje reklamnih poruka, političkih slogana, ratnohuškačkih rečenica i spektakularnih ispraznosti – završava u copy/paste kulturi, koja, nesvjesna mehanizama i tehnologija, polako ali sigurno počinje zauzimati mjesto na policama dućana globalnih trgovaca. McLuhanovo djelo "Mechanical Bride" prvo je na ozbiljan način promišljalo značenje koje naizgled obični reklamni slogani mogu imati na oblikovanje svjesne i nesvjesne pozicije potrošača. Analizom njegova pristupa u ovom manje poznatom djelu te usporedbom s nekim indikativnim suvremenim pojavama hrvatske i svjetske javnosti – ocrtava se kontekst kojega suvremeno filozofijsko mišljenje ne smije ispustiti iz vida.The awareness about the reproductiveness of artwork led us from the field of discussion about artwork to the aesthetization of the everyday , to a society of spectacles, to McDonaldization and the Disneyesque Americanization of the entire world culture.Multiplication became a seductive repetition, setting up new relations of cultural and other addiction. It seems that in a world of “plurals” there are laws that define today’s man more than philosophy is prepared to detect. The strength and convincingness of epics is sublimated into little slogans, used to manipulate public opinion and hordes of information consumers shaped by the mass media. Slogans are really probes with which global corporations conquer the structures of opinion and speech. The multiplication of advertising messages, political slogans, warmongering sentences and spectacular meaninglessness – ends up in a copy/paste culture, which is, unaware of mechanisms and technologies, slowly but surely starting to take its place on the store-shelves of global marketers. McLuhan’s work "Mechanical Bride" was the first to seriously consider the meaning that the seemingly common advertising slogans can have for the shaping of a conscious and unconscious position of the consumers. By analyzing his approach in this less known work and comparing it with certain suggestive modern phenomena in the Croatian and world public – we outline a context, which should not be eft out of the sight of the modern philosophic thought. (shrink)

Riječ “intelektualac” francuskog je porijekla, nastala krajem 19. vijeka. Stvorena tokom afere Dreyfus, uglavnom se odnosi na one mislioce koji su spremni da interveniraju u javnom forumu, čak i ako to znači da sebe izlažu riziku (Le Sueur 2001:2). Teoretičari kao što su Edward Said, Paul Ricoeur, Jean-Paul Sartre i Michael Waltzer dali su doprinos diskusiji o intelektualcima: intelektualca Said vidi kao kritički nastrojenog autsajdera, Ricoeur kao političkog edukatora, Sartre kao čovjeka od akcije, a Waltzer kao brižnog insajdera. Opisati intelektualca (...) na ovaj način, pak, ne spominje prostor unutar kojeg intelektualac djeluje, tj. građansko društvo. Upravo se u takvom prostoru ljudskog udruživanja i odnosnih mreža može promovirati kultura dijaloga, tolerancije, umjerenosti i uzajamno korisnog rješavanja sukoba, upravo onakva kultura kakva otjelotvorava stavove i vrijednosti demokratizacije. Mada intelektualac, onakav kakav je gore opisan, igra značajnu ulogu u održavanju dobro razvijenih demokratskih društava, u postkonfliktnim društvima, kakva su i kosovsko i bosanskohercegovačko, pojavljuje se potreba za intelektualcem koji je više od pukog kritičara društva, edukatora, čovjeka od akcije i saosjećajnog pojedinca. I tu na scenu stupa hiperintelektualac. Najupečatljivija karakteristika hiperintelektualca je možda upravo stepen u kojem se intelektualac bavi društvenom kritikom, političkim obrazovanjem, akcijom i “insajderizmom”, ne kao ideolog, već kao nestranačka fi gura. Društvena kritika i političko obrazovanje hiperintelektualca manifestiraju se na nestranački način, tako da se jasno čuje sve što je moguće i napadati i braniti, i sa jedne i sa druge strane. To je poseb-. (shrink)

The question of education is as old as life itself, and its elements, which have been questioned throughout history, still occupy the minds of many pedagogues, psychologists, philosophers and sociologists today. There are many different experts dealing with education, but one name is particularly important, the name that links the notion of contemporary education and education reform – John Dewey. The aim of this paper is to present his theory and its application in the domain of the philosophy of education, (...) emphasizing the importance of education as a social function in the service of civilizational survival and progress. Social and technological advancement prompted Dewey to the idea of education reform, with focus on practical work and experimental method and with the aim of achieving a balance between knowledge and skills. A significant part of Dewey's philosophy of education is devoted precisely to education. This paper presents general reflections on education, its goals, purpose and definition, and morals as a significant educational aspect, all combining pragmatic approach, making experience and knowledge gained with practical work a priority. (shrink)

Hrvatsko filozofsko društvo jedan dio svojih aktivnosti usmjeruje prema filozofiji odgoja i problemima nastave. Najbolji primjer za to jest časopis Metodički ogledi, koji je specijaliziran za filozofiju odgoja. Njegov dijapazon obuhvaća i nastavu filozofije, logike i etike, ali i nastavu drugih predmeta, kako u osnovnom i srednjem školstvu tako i na sveučilištima. Časopisi Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica redovito objavljuju radove iz odgojno-obrazovnog područja. Neko je vrijeme u izdanju HFD-a izlazio i časopis Logika, koji se bavio pitanjima nastave logike. (...) U biblioteci »Filozofska istraživanja« izdane su četiri knjige tematski vezane za filozofiju odgoja i nastavu filozofije. HFD je i organizator dva velika znanstvena skupa o toj problematici: Filozofija i obrazovanje i Filozofija i odgoj u suvremenom društvu . Potonji je skup rezultirao zbornikom Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, ur. Milan Polić .Posebnu pozornost društvo posvećuje nastavi filozofske grupe predmeta. Osim što su članovi društva sudjelovali u izradi programa gore navedenih predmeta, HFD je suorganizator Natjecanja iz filozofije i logike. Inicijativa o priključenju naših učenika u Međunarodnu filozofsku olimpijadu upravo je krenula od Hrvatskog filozofskog društva.The Croatian Philosophical Society directs a part of its activities toward the philosophy of education and the problems of teaching. The instance best illustrating this is journal Metodički ogledi, specialized in the philosophy of education. Its range encompasses the teaching of not only philosophy, logic and ethics, but also other subjects, at primary, secondary or higher education levels. Journals Filozofska istraživanja and Synthesis philosophica publish papers from the field of education on a regular basis. Croatian Philosophical Society used to publish for a while journal named Logika, which dealt with the questions of teaching logic in schools. In the “Filozofska istraživanja” series, four books thematically related to the philosophy of education and philosophy teaching in schools have been published. The Society also organized two significant scientific conferences on the topic: Philosophy and Education and Philosophy and Education in Contemporary Society . The latter resulted in the publication of the collected papers entitled Philosophy and Education in Contemporary Society, ed. Milan Polić .Special attention within the Society is given to teaching philosophical group of subjects . In addition to the fact that society members participated in designing curricula for the aforementioned subjects, the Society is the co-organiser of the regular school competitions in philosophy and logic. Also, the initiative to include Croatian students into the International Philosophical Olympiad had its roots in the Croatian Philosophical Society. (shrink)

Modern cognitive and experimental science is increasingly working to explore the meaning and importance of forgetting. Forgetting is one of the most important mental functions on an individual level, but also on a social and national level, since it enables healing, purifies the mind of difficult memories, prevents obsession with problems, and eliminates the possibility of psychosomatic illnesses. The famous British TV series Black Mirror, which has become a symbol of the challenges that modern and futuristic technology brings to man, (...) deals with the problems that arise due to the obsession of the gadget culture with abolishing forgetting through technological enhancement. Several episodes are based on gadgets that expand the potential of memory and make it constantly available to other subjects, in the way that data from a person’s entire history become available. In a dialogue with Brooker’s ideas, the author re–examines the problems spawned by this future society without forgetting, and searches for possible solutions. Moderna kognitivna i eksperimentalna znanost sve više se bavi istraživanjem značenja i važnosti zaboravljanja. Zaboravljanje je jedna od najvažnijih mentalnih funkcija na individualnoj, ali i na društvenoj i nacionalnoj razini, budući da omogućuje iscjeljivanje uma i brisanje neugodnih sjećanja, sprječava opsesivno razmišljanje o problemima i otklanja mogućnost pojave psihosomatskih bolesti. Poznata britanska serija Crno zrcalo, koja je postala simbol za izazove koje moderna i futuristička tehnologija donosi čovjeku, bavi se problemima koji nastaju zbog opsjednutosti kulture gadgeta da se tehnološkim napretkom potpuno onemogući zaboravljanje. Nekoliko epizoda serije temelji se na gadgetima koji proširuju potencijal ljudskog pamćenja te ga čine dostupnim drugima, a time podatci o čitavoj nečijoj prošlosti postaju dostupni. Razmišljajući o Brookerovim idejama, autor razmatra probleme koje bi iznjedrilo takvo buduće društvo lišeno zaborava i traži moguća rješenja. (shrink)

U ovome radu zagovaram stajalište koje uključni pozitivisti dijele s Ronaldom Dworkinom. Prema tezi o uključenosti morala , logički je moguće da pravni sustav uključuje moralne kriterije pravnosti . Do ovoga trenutka rasprava je uvijek imala oblik napada na koherentnost TUM-a, pri čemu su branitelji TUM-a samo pokušavali osporiti napadajući argument. Ja u prilog TUM-u iznosim pozitivan argument, koji započinjem objašnjenjem logike dokazivanja mogućnosnih tvrdnji kao što je to TUM. Pritome na samom početku vrijedi istaknuti da se logika dokazivanja mogućnosnih (...) tvrdnji umnogome razlikuje od logike dokazivanja kontingentnih deskriptivnih tvrdnji ili nužnih tvrdnji. Zbog toga će ovdje biti potrebno dati neka pojašnjenja važnih obilježja semantike modalne logike. Nakon prikladne razrade strukturnog okvira, argument u prilog TUM-a bit će zasnovan na iznenađujuće jednostavnom mislenom eksperimentu. Zapravo, argument pronalazi svoje nadahnuće u Razovom argumentu u prilog mogućnosti postojanja pravnog sustava koji se ne temelji na prisilnoj mašineriji izvršavanja prava; prema njemu, društvo anđela i dalje bi imalo sustav prava, iako u tom sustavu ne bi postojala prisilna mašinerija. Moj argument sadržavat će dvije teorijski važne značajke koje sadrži i Razov snažno jednostavan, ali u konačnici neuspješan argument. (shrink)

Glavni zadatak ove rasprave predstavlja analiza i interpretacija problema obicajnosti centralne kategorije Hegelove prakticne filozofije. Autor u drugom delu rada daje pregled ruzlicitih oblika recepcije problema obicajnosti u savremenim interpretacijama Hegelove politicke filozofije.

S obzirom na tri poretka u sklopu kozmičke cjeline, integrativnom analizom kozmoloških spoznaja metafizičara i prirodoznanstvenika raznorodnih orijentacija najprije dolazim do konkluzije o spregnutosti dvaju izvedenih kozmičkih načela koja određuju sveukupni totalitet odnosa stvari i smisla. Prvo načelo nazivam sabiruće-jedno-sve, koje opisujem arhe-kompleksom. Drugo nazivam sebi-usuprot-težeće, koje opisujem eris-kompleksom. Na temelju pomaka iz zatvorenog sustava u otvoreni sustav, obrazlažem da arhe- i eris-kompleks stvaraju logos-kompleks i agon-kompleks te na koji se način novo spregnuće u tjelesnosti oblikuje u društvo, u (...) najširem smislu pojavljujući se kao napetost između real-politike i utopijskog stremljenja. U daljnjoj razradi predlažem artikuliranje konkretnog civilizacijskog stanja kao biopolitičkog agona u kojem se protočnost moći odvija relejima inosfere. Zasniva se na raščlanjivanju živog u konvertibilne informacije čija se uporabnost nalazi u moći regulativnosti, odnosno sposobnosti biopolitičkog da logos regulativnošću podvrgne agonu kroz sam logos, što nastojim pojasniti povezivanjem s navedenim fenomenima. S tjelesnošću kao instrumentom transformativne bȉtizacije, dalje argumentiram naginjanje društva prema ukidanju izvornog smisla logos-kompleksa i razvlašćenje nad kontrolom tjelesnog određenja, što nastojim ukratko ocrtati i povezati s ishodištem istraživanja. (shrink)

Nakon uvoda u kojemu se tematizira pojam i povijest bioetike, u članku se govori o počecima, razvoju i stanju bioetike u Hrvatskoj, i to u tri aspekta: znanstveno-stručne rasprave o bioetičkim problemima, bioetički senzibilitet i bioetička institucionalizacija. Pritom se posebna pozornost posvećuje konceptu integrativne bioetike, koji je razvijen u okviru projekta bioetičke suradnje u području jugoistočne Europe, gdje Hrvatsko filozofsko društvo ima vrlo važnu ulogu.After the introductory part on the notion of bioethics and its history, the paper deals with (...) the beginnings, development and condition of bioethics in Croatia from the perspective of scientific discussions about bioethical issues, then from the perspective of bioethical sensibility and finally from the bioethics institutionalization perspective. Special attention is thereby given to the concept of integrative bioethics, developed within the framework of bioethical cooperation in South-Eastern Europe, where the Croatian Philosophical Society plays an extremely important role. (shrink)

Godišnjice su dobar povod da se vidi dokle se stiglo i, što je još važnije, da se preispita koje su posljedice toga. U ovom se povodu može zaključiti da Društvo koje obilježava svojupedesetu obljetnicu s pravom slavi.Ulazeći u filozofiju u vrijeme opterećeno dnevno-političkim uputstvima, zamijetio sam da se Hrvatsko filozofsko društvo izdvaja po tome što je i onda kad je bilo pritisnuto režimskim zahtjevima uspijevalo ispuniti osnovnu dužnost – poštovati individualni svjetonazor i poticati njegovo razvijanje u svakoga, potvrđujući (...) time svoju etičku utemeljenost. Držeći ovu liniju prava pojedinca da proširuje svoj svjetonazor interiozirajući ponuđene filozofske sustave, ali na način koji ne uvjetuje mišljenje, Hrvatsko filozofsko društvo ispunjava ulogu etičkog korektora, što nam daje za pravo govoriti o tome da je HFD uzor za svako filozofsko društvo i za način na koje bi ono trebalo širiti svoj utjecaj i izvan užeg područja u kojem djeluje.Anniversary is an occasion good enough to take a look at where we have arrived, and, evenmore importantly, to analyze the resulting consequences.Entering the philosophy at the times burdened by daily-political rules, I have noticed that the Croatian Philosophical Society is detached from the regime, and that it succeeded in its basic mission – respecting individual worldviews and stimulating the wide development thereof, so confirming its ethical foundations. Keeping this line of individual’s right to his/her worldview, by interiorizing given philosophical systems, but without being conditioned by them, the Croatian Philosophical Society plays the role of an ethical guide, which makes it a model to be followed by every philosophical association, as well as the model for how to spread one’s influence outside the scope of one’s natural environment. (shrink)

U radu se razmatra 'vladavina' tzv. postgradjanskog politickog centra koji korespondira sa poznatim konceptom otvorenog drustva, te se ispituju kako dobre, tako i rdjave strane te 'vladavine'. Istrazuje se pre svega stabilnost globalnog otvorenog drustva i paznja se posvecuje njegovim savremenim neprijateljima - od terorizma, preko organizovanog kriminala, sve do tzv. lokalnih legitimnosti koje se suprostavljaju univerzalnoj i globalnoj legitimnosti koju zastupaju pristalice otvorenog drustva iz prostora postgradjanskog politickog centra. Rad predstavlja polemiku sa Fukujaminom tezom o 'kraju istorije' buduci da (...) otvoreno drustvo, tj. globalni postgradjanski politicki centar, ima vidljive neprijatelje koji ne dozvoljavaju da dijalektika istorije miruje kao sto je smatrao Fukujama. Mesto Fukujaminog 'kraja istorije' rad zakljucuje da trenutnu globalnu situaciju obelezava postmoderni opozit liberalno-demokratskog postgradjanskog centra i ekstremnih antigradjanskih margina, odnosno opozit otvorenog drustva i njegovih neprijatelja, sto ce usloviti dalji hod istorije ka novim sociolosko-istorijskim oblicima. (shrink)

This paper analyses one of the main problems of our time in the world of Internet? cyber piracy. It is often said that it is illegal, since pirates who practice it violate certain domestic and international laws. When we ask for justification of this laws and their enforcement, philosophers and legalists usually apply to one of the two sorts of philosophical arguments - deontology and utilitarianism. The former think that piracy is immoral in itself, while the others argue it should (...) be prevented, otherwise it will produce very bad consequences for society sooner or later, and thus diminish the overall happiness of the society. It will be shown, howe?ver, that both of these arguments, when closely considered, fail with their intention, and, if we decide to follow them, we actually arrive to the very opposite conclusion - piracy is justified. Rad analizira jedan od glavnih problema danasnjice u svetu interneta - sajberpirateriju. Cesto se za nju kaze da je ilegalna, jer pirati koji je praktikuju krse odredjene domace i medjunarodne zakone. Kada se postavi pitanje opravdanja tih zakona i njihove primene, filozofi i pravnici obicno se opredeljuju za jednu od dve vrste filozofskih argumenata - deontologiju ili utilitarizam. Prvi tvrde da je piraterija nemoralna sama po sebi, dok drugi smatraju da je treba spreciti jer ce, pre ili kasnije, proizvesti vrlo stetne posledice po drustvo, i time umanjiti ukupnu srecu drustva. Medjutim, pokazace se da nijedan od ovih argumenata, kada se poblize razmotre, ne uspeva u svojoj nameri, i da, ako odlucimo da ih sledimo, dolazimo zapravo do potpuno suprotnog zakljucka - piraterija je opravdana. (shrink)

During 'cyclic' historical periods it would be correct to interpret religious processes in terms of interaction of two essentially different, but substantially, structurally and functionally comparative types of integrating cultural complexes that, in historical perspective, compete with each other on the effect on individuals and society in general. Such complexes represent secular and religious culture. Contemporary socio-cultural situation can be defined as an asymmetric representativeness of both secular and religious cultures. In a modern secular society, dominance of a secular culture (...) over a religious one can be manifested in three basic dimensions: substantial, regulative and subjective ones. Secular culture is adopted during the primary socialization process. However, religious culture is still adopted through conscious, voluntary selection in younger or more mature age. It may be possible to determine two basic attitudes of the contemporary man towards religion. The first attitude may be called 'reversive' and the other one 'conversive'. Za 'ciklicne' istorijske periode ispravna je interpretacija religijskih procesa u terminu uzajamnog dejstva dva sustinski razlicita ali sadrzajno, strukturalno i funkcionalno komparativna tipa integrisucih kulturnih kompleksa koji u istorijskoj perspektivi jedan drugom konkurisu u uticaju na pojedinca i drustvo. Takvi kompleksi su svetovna i religiozna kultura. Savremena sociokulturna situacija se moze definisati kao asimetrija reprezentativnosti svetovne i religiozne kulture. Dominacija svetovne nad religioznom kulturom u savremenom sekularizovnom drustvu manifestuje se u tri osnovne dimenzije: predmetnoj, regulativnoj i subjektivnoj. Svetovna kultrura se masovno usvaja u procesu primarne socijalizacije. Religiozna kultura se pak, usvaja samosvesnim, voljnim izborom u mladjem ili starijem uzrastu. Moguce je izdvojiti dva osnovna nacina obracanja savremenog 'sekularizovanog') coveka religiji. Prvi nacin mozemo nazvati 'reverzivnim' a drugi 'konverzivnim'. (shrink)

There is no doubt that Africa today is confronted with many economic, political, social, and developmental problems. The big question and the basic challenge is therefore how best we can tackle these problems especially as we begin and forge ahead in the third millennium. This paper attempts to elucidate a fundamental role that philosophy can play in this regard. It holds that philosophy, as a discipline in the humanities, can help shape fresh ideas that are humanistic in nature in the (...) sense that they encourage free enquiry and social agreement which are vital pillars for a fair and prosperous society; for a society without such genuine humanistic values will show many of the symptoms which are present in contemporary African societies. Nema sumnje da je danas Afrika suocena s mnostvom ekonomskih, politickih, drustvenih i razvojnih problema. Veliko pitanje i osnovni izazov, otud, jesu koji je najbolji nacin da se uhvatimo u kostac s tim problemima, posebno kako sve dublje zalazimo u treci milenijum. Ovaj clanak pokusava da osvetli temeljnu ulogu koju filozofija moze igrati s obzirom na pomenuto. On zastupa stanoviste da filozofija, kao humanisticka disciplina, moze pomoci u oblikovanju svezih ideja koje su po svojoj prirodi humanisticke u smislu da podsticu slobodno istrazivanje i drustveni sporazum koji su vitalni oslonci za jedno pravedno i napredno drustvo; jer, drustvo bez takvih genunih humanistickih vrednosti pokazivace mnoge simptome koji su prisutni u savremenim africkim drustvima. (shrink)

U radu se polazi od sagledavanja Mekintajerovog pojma?obrazovane javnosti?, najpre, u sklopu njegovog predavanja Ideja obrazovane javnosti, a zatim, i u zakljucnim poglavljima Tri rivalske verzije moralnog istrazivanja, gde ovaj pojam biva konkretizovan na pitanje o mestu univerziteta u savremenom drustvu. Interpretirajuci stavove koje Mekintajer zastupa u ovim radovima kao tematizaciju pitanja o?uslovima mogucnosti? ostvarenja?liberalno-prosvetiteljskog obrazovanog projekta?, kriticki se ispituje njegovo odredjenje?samostalnog misljenja?, pre svega, kroz problematizaciju odredjenja odnosa izmedju?samostalnog misljenja? i?standarda racionalne argumentacije? koje je ponudjeno u navedenim radovima. Teza (...) od koje polazimo jeste da Mekintajerova reafirmacija?ideje obrazovane javnosti? predstavlja ne samo njegov odgovor na pitanje o ciljevima obrazovanja, vec i poziv da humanisticke nauke budu aktivnije ukljucene u raspravu o pitanjima koja su znacajna za drustvo. (shrink)

Tekst je prikaz knjige Pavla Vuk-Pavlovića, Povijesnofilozofski tekstovi, izašle u izdanju biblioteke Sabrana djela Pavla Vuk-Pavlovića, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2011.

Ovaj prilog je nastavak autorovog teksta iz proslog broja casopisa 'Filozofija i drustvo'. U prilogu autor razmatra evoluciju religijske svesti ruskog stanovnistva i medjusobni odnos drustva, religije i crkve predstavljajuci je u vidu svojevrsnog religijskog klatna. Ispitujuci kretanje pomenutog klatna autor analizira religijsku situaciju i vernicku strukturu carske, sovjetske i savremene Rusije. U tom dugom vremenskom periodu mogu se postulirati tri tipa vernicke strukture: stabilna vernicku strukturu dorevolucionarne Rusije, destabilizovana vernicka strukture u sovjetsko vreme, restabilizovana struktura tokom 90-ih godina proslog (...) veka i nova stabilizovana vernicka struktura poslednjih godina. (shrink)

The reflection on the current period of transition in Serbian society indicates deep contradictions between the urge for European integration and the delay of institutional transformation that fuse with the indolence of a large part of the people. The crisis of values is conspicuous almost everywhere. Continuous changes have had hard consequences on Serbian society. During these changes moral patterns, values, spirituality were destroyed, rebuilt, and lost again. Hence, Serbian society now lies on the ruins of past 'traditions', general values, (...) collective identities, and a common purpose. In everyday life, it is noticeable very often as, for example, in the Belgrade 'park-scape' whose photos obviously illustrate these problems. Razmatranje tekuceg perioda tranzicije drustva u Srbiji otkriva duboku protivrecnost koja postoji izmedju imperativa integracije i upornog odlaganja institucionalnih promena povezanog s indolencijom velikog broja ljudi. Skoro svuda u drustvu primetna je kriza vrednosti. Stalne promene ideoloskih nacela ostavile su teske posledice na drustvo u Srbiji. U tim promenama ruseni su, iznova gradjeni, te opet gubljeni moralni uzori, vrednosti, duh tako da se drustvo u Srbiji sada nalazi na rusevinama proteklih tradicija opstih vrednosti, kolektivnog identiteta, zajednickog cilja. U svakodnevnom zivotu Srbije to je upadljivo veoma cesto, kao na primer, u jednom beogradskom parku cije fotografije i vizuelno ilustruju ove probleme. (shrink)

Far from the harmony of the Greek statues, the Renaissance proportions in which is reflected metaphysical beauty, the clarity of Realism and the tranquility of Impressionism, the art of the 20th century is turning to new expressive possibilities and new, often incomprehensible, perhaps even meaningless, forms of communication. One of the most provoking artistic expressions is auto‑destructive art that appears in the 60s of the last century. The creator of the concept and author of the manifesto on auto‑destructive art, Gustav (...) Metzger (1926–2017) successfully combined his own political and ethical preoccupations with his work and showed a great degree of engagement with current issues of society and its (re) humanization. Auto‑destructive artistic expression should not be interpreted as a negation of painting, but rather as a creative process that carries a strong social and ethical message. (shrink)

U clanku autori se bave militantnim potencijalom koncepta avangarde. Pojavljujuci se u politici i umetnosti u prvoj polovini 19. veka i nastojeci da unisti gotovo celokupnu tradiciju 'burzoaskog' prosvetiteljstva, politicka i umetnicka avangarda nikada nije bila sposobna da se oslobodi svojih korena u vojnickom nacinu razmisljanja. Njena prava sustina je lezala u stvaranju bojnih polja u svakoj oblasti javnog zivota gde je postojala sansa da se unisti gradjansko drustvo - njegova politika, njegova umetnost, njegov nacin razmisljanja, njegova civilizacija. U ime (...) jos necuvene slobode, ona je sirila nasilje i sejala totalitarino seme po sprzenoj zemlji. A na kraju je nisu pobedili njeni mnogobrojni neprijatelji zato jer je postala zrtva vlastite destruktivnosti. (shrink)

The immediacy of daily encounters with gender roles, as well as the specific features of authoritarian mediation in their social shaping, make an analysis of gendered social interaction indispensable. In this paper the analysis is centered on the concept of social character, with special emphasis on authoritarianism as a continuous determinant of the transformation of natural sex into social construct of gender. It is precisely the authoritarian personality type that is the basis for alienated gender, dominated by sexism, a?natural? belonging (...) to the private or the public sphere of social life, suppression of individual human capacities, and reduction of choice. After a review of the theoretical conceptions of social character and authoritarianism, a historical-comparative analysis of authoritarianism is offered, where the latter is seen as an element of the social character within the perspective of the typology traditional - modern - postmodern society. It is argued in conclusion that, in spite of certain emancipatory achievements, men and women still tend to escape into the security of authoritarian alienation. Feminist theory remains a basic source for reflecting on these processes; therefore the author pleads for a wider acceptance of feminist insights as contributions to establishing a postmodern, interpretive?sociology in a new key?. Analiza drustvene interakcije medju polovima nametnuta je neposrednoscu svakodnevnog susretanja sa polnim ulogama, kao i specificnostima autoritarnog posredovanja u drustvenom uoblicavanju tih uloga. U ovom radu, analiza je organizovana oko pojma drustvenog karaktera, pri cemu se poseban naglasak stavlja na autoritarnost kao kontinuiranu determinantu preobrazaja prirodnog pola u drustveno konstruisanu kategoriju roda. Upravo je autoritarni tip licnosti podloga za otudjenu polnost, u kojoj dominiraju seksizam,?prirodno? pripadanje privatnoj ili javnoj sferi drustvenog zivota, suzbijanje individualnih ljudskih potencijala i suzavanje mogucnosti izbora. Posle pregleda teorijskih koncepcija drustvenog karaktera i pojma autoritarnosti, nudi se istorijsko-uporedna analiza prisustva autoritarnosti kao elementa drustvenog karaktera iz perspektive tipologije tradicionalno - moderno - postmoderno drustvo. Zakljucuje se da, i pored izvesnog ostvarenog emancipacijskog hoda, muskarci i zene jos uvek teze bekstvu u sigurnost autoritarne otudjenosti. Feministicka teorija ostaje nezaobilazna osnova za promisljanje ovih procesa, te se pledira za sire usvajanje feministickih uvida kao doprinosa oblikovanju jedne postmoderne, razumevajuce?sociologije u novome kljucu?. (shrink)

Ovaj tekst se bavi Adornovom dijalektickom kritikom kulture, unutar koje pokusava uciniti jasnijim odnos izmedju nekadasnje visoke gradjanske kulture, s jedne, i savremenih oblika masovne kulture, s druge strane. Adornovo razumevanje kulture omogucuje nam da mnoge specificne drustvene forme sagledamo u njihovom dijalektickom odnosu i medjusobnoj uslovljenosti. Sam tekst, pre svega, razmatra promene koje je savremeno industrijsko drustvo donelo s obzirom na kriticki potencijal kulture, naime nacin na koji ono uspeva da pretvori, nekada beskorisno- provokativnu kulturu u korisnu-impotentnu kulturu. Ovde (...) se analizira uticaj koji industrijska proizvodnja visoke i masovne kulture ima na svest individua - odnosno na svest masa - kao i nacin na koji individue bivaju obmanjivane za ono sto se govori da im kultura pruza. Tvrdi se da trijumf proizvodnje unutar kulturne industrije vara ljude za ponudu koju toboze pruza, te da je stoga danas unutar kulture postalo gotovo nemoguce sprovoditi individuaciju, a samim tim i zauzeti odredjenu kriticku distancu spram vladajucih oblika materijalne i duhovne proizvodnje. (shrink)