Predmet su rada rasprave o odnosu determinizma i slobode volje (tj. problem kompatibilnosti), odnosno implikacije koje imaju po moralnu odgovornost. Problemu se pristupa iz naturalističke perspektive iako se ne nudi odgovor na pitanje istine kauzalnog determinizma. Međutim, s ciljem da se ispita perspektiva za moralnu odgovornost, pretpostavlja se da je kauzalni determinizam potkrijepljen znanošću. Razmatra se pojam kauzalnog determinizma, a potom se ispituju izazovi koje argument konzekvenci postavlja pred slobodu volje shvaćenu kao mogućnost da se učini drugačije. Cilj je rada (...) pokazati da su u osnovi svakodnevne upotrebe pojma moralne odgovornosti slabiji uvjeti od slobode shvaćene kao mogućnosti da se učini drugačije. Na tim temeljima branimo zaključak da je moralna odgovornost kompatibilna s kauzalnim determinizmom. (shrink)

Novija znanstvena istraživanja pokazuju da uključivanje djece u glazbene aktivnosti utječe na njihov psihički, emocionalni i socijalni razvoj zbog čega se glazba sve više koristi i u medicinske, odnosno terapeutske svrhe. Kako bismo saznali je li moguće neke elemente iz pojedinih metoda glazboterapije primijeniti i u nastavi glazbe u osnovnoj općeobrazovnoj školi, proveli smo kvalitativno istraživanje u kojemu su sudionici bili učenici trećeg razreda jedne osnovne škole iz Osijeka. Za potrebe prikupljanja podataka koristili smo postupak sustavnog promatranja, a za (...) analizu podataka kvalitativnu i kvantitativnu analizu. Rezultati istraživanja pokazali su da je uvođenje elemenata iz pojedinih metoda glazboterapije moguće te da učenici rado sudjeluju u svim provedenim aktivnostima. Pritom učenici iskazuju maštovitost, kreativnost, samostalnost u radu te spremnost na suradnju. (shrink)

Būtų netikslu Konstitucijos taikymą apibūdinti vien kaip elementarų loginį silogizmą, jos teksto prasmės interpretavimas moksle yra aiškinamas įvairiais kompleksiniais modeliais. Vienas iš veiksnių, kuris į tuos modelius Lietuvos moksle nėra adekvačiai inkorporuotas, yra kontekstas. Šiame straipsnyje pristatomas konteksto vaidmuo Konstitucinio Teismo jurisprudencijoje aiškinant Konstitucijos tekstą. Tyrimo rezultatai rodo, kad šis vaidmuo nėra mažareikšmis ir net gali lemti tokį Konstitucijos išaiškinimą, kuris prasilenkia su tuo, kurį gautume pažodžiui vadovaudamiesi Konstitucijos tekstu. Tikimasi, kad šio fenomeno pažinimas padės tiksliau suprasti ir išartikuliuoti Konstitucinio (...) Teismo sprendimų priėmimo metodologiją bei patikimiau prognozuoti galimų konstitucinių ginčų baigtį. (shrink)

Straipsnyje nagrinėjama klimato kaitos suvokimo problematika. Remiantis „Šešių Amerikų“ (angl. Six Americas) tyrimo metodologija analizuojami 2022 m. atliktos reprezentatyvios Lietuvos gyventojų apklausos duomenys. Gauti rezultatai leidžia identifikuoti šalies gyventojų auditorijų segmentus bei jų požiūrių į klimato kaitą skirtumus. Atlikus tyrimą nustatyta, kad Lietuvoje egzistuoja visų tipų auditorijos, tarp kurių dominuoja „susirūpinusiųjų“ ir „atsargiųjų“ segmentai, o šių segmentų turimos nuostatos klimato kaitos atžvilgiu reikšmingai skiriasi.

Prisutnost Heideggera u Hrvatskoj pokazuje se u rasprostranjenom čitanju i raspravljanju temeljnih pojmova njegova mišljenja, o čemu svjedoče tri internacionalna simpozija u 80-im godinama. Posrednici Heideggerove misli bili su sveučilišni profesori filozofije već u 60-ima.Najutjecajniji među njima, V. Sutlić, svoju filozofsku koncepciju artikulira i razvija kao »povijesno mišljenje«. Njegova intencija u radovima 60-ih godina jest svojevrsna sinteza Marxova i Heideggerova mišljenja, dok u knjizi Praksa rada kao znanstvena povijest imanentnom analizom pokazuje Marxovu misao u pripadnom joj povijesnom toposu ozbiljenja (...) Hegelove filozofije putem prakticiranja rada nošenog samonadmašivanjem znanosti. U temeljnim odrednicama »povijesnog mišljenja« – povijesni sklop , zgoda, čistina, zagovaranje povijesne otvorenosti – prepoznajemo odlučne pojmove Heideggerova mišljenja. G. Petrović zagovara trajni dijalog između Marxova i Heideggerova mišljenja, legitimirajući ga njihovom povijesnom usmjerenošću, u kojoj prednost daje Marxovu pojmu ‘revolucije’ naspram Heideggerovu ‘prispijeću bitka’.Die Anwesenheit Heideggers in Kroatien zeigt sich in der verbreiteten Erertörung der Grundbegriffe seines Denkens, wie das drei in den 80-er Jahren gehaltenen internationallen Symposien zeugen. Das Heideggersche Denken haben aber schon in den 60-er Jahren die Universitätsprofessoren der Philosophie vermittelt.V. Sutlić, der einflußreichste von ihnen, hat seine philosophische Konzeption als „geschichtliches Denken” artikuliert und entwickelt. In seinen Arbeiten der 60-er Jahren neigt er zu eigenartiger Synthese des Marxschen und Heideggerschen Denkens, während in dem Buch Die Praxis der Arbeit als wissenschaftliche Geschichte das Marxsche Denken in dem ihm zugehörigen geschichtlichen Topos freilegt. Das ist der Topos der Verwirklichung der Philosophie Hege1s durch das Praktizieren der von der sich selbst ständig übertreffenden Wissenschaft getragenen Arbeit. In den Grundbestimmungen des „geschichtlichen Denkens” – des geschichtliche Zusammenhang Sein – Dasein, Seiendes, das Ereignis, die Lichtung, das Befürworten der geschichtlichen Offenheit – erkennt man die entscheidenden Begriffe de Heideggerschen Denkens. G. Petrović befürwortet den dauerenden Dialog zwischen dem Denken Marx und Heideggers. Solchen Dialog berechtigt er mit der geschichtlichen Ausrichtung beider Denker in welcher Petrović den Vorteil der Revolution gegenüber dem Ankunft des Seins sieht. (shrink)

Riječ je o socijalno-epistemologijskoj kritici globalizacije koja funkcionira kao povlaštena slika svijeta, povlaštena znanstvena paradigma. Odnos između globalizacije i moći, globalizacije i politike znanja, u radu se analizira polazeći od krize legitimiteta znanja – krize smisla, uloge i društvene funkcije univerziteta kao najviše institucije znanja. Na početku modernosti znanje je označeno kao moć. Na kraju modernosti, u globalnom društvu znanja, sama moć – moć nametanja znanja u liku tehnoznanosti – određuje što može biti tretirano, testirano i priznato kao znanje. (...) Jedanaest ključnih stavova o globalizaciji iskazuju se u obliku gramatologijski nadopunjujućih antiteza o proturječnoj dinamici stvorenoj međusobnim preplitanjem politike znanja, moći i ideologije tržišnog fundamentalizma. Većina antiteza nastaje iz promišljenog suprotstavljanja hiperkapitalističkoj ideologiji tržišnog fundamentalizma. Ta ideologija nalazi se u osnovi dominantne ekonomske predstave o globalizaciji. Cilj rada je kritički preispitati raširenu popularnost pozitivističke naracije o globalizaciji, posebno o ‘globalnom društvu znanja’ i ‘novoj ekonomiji znanja’ . Problem je što dominantna ekonomimetička koncepcija globalizacije potpuno nekritički pretpostavlja da je pozitivirajuća upotreba pojma globalizacije samorazumljiva, koherentna, neproblematična, legitimna i opravdana. Suprotno tomu, pokazuje se da ‘globalizacija’ nije jasan nego da je veoma nejasan »pojam« , »koncept« , »paradigma « itd. Rad nastaje iz uvjerenja da globalizaciju nije moguće znanstveno legitimirati kao novu znanstvenu paradigmu. Činjenica da globalizacija unutar glavnih tokova znanosti ima ogromnu snagu, predstavlja stoga svojevrsni autoreferencijalni paradoks. Današnja ekonomska globalizacija rezultat je udruženog djelovanja znanstvene, tehničko-tehnološke, simboličke i realne nadmoći ekonomiziranog globalizacijskog diskursa, globaliziranih institucija znanja i drugih mehanizama. Ti mehanizmi globalizaciju i tržišni fundamentalizam nameću, promiču, kreiraju, rekreiraju i podržavaju kao jedinstven projekt koji se provodi u ime stvaranja novog »globalnog društva znanja«. This work is about social and epistemological criticism of globalization that functions as a privileged image of the world or a privileged paradigm. The relationship between globalization and power, and/or globalization and knowledge policy is analyzed in this work by proceeding from the crisis of knowledge legitimacy – the crisis of the purpose, role and social function of university as the highest institution of knowledge. At the beginning of modernity, knowledge was designated as power. At the end of modernity, in the global society of knowledge, the very power – the power of imposing knowledge in the form of technical science – prescribes what is to be treated, tested and acknowledged as knowledge itself. Eleven crucial statements on globalization are expressed in the form of grammatologically supplementing antitheses on the contradictory dynamics created by mutual interweaving of the knowledge policy, power and the market fundamentalism ideology. Most of these antitheses result from a deliberate opposition to the hyper capitalist ideology of market fundamentalism. This ideology is settled in the very basis of the predominant economical notion on globalization. The aim of this work is to re-examine critically the widespread popularity of the positivist narration on globalization, especially when related to “global society of knowledge” and “new economy of knowledge”. The problem is that the dominant economic-mimetic conception of globalization presumes in a highly uncritical way that the positivist use of the term globalization is self-understandable, coherent, uncomplicated, legitimate and justified. On the contrary, globalization does not appear as a clear, but a very ambiguous “term”, “concept”, “paradigm” etc. Our work results from the conviction that it is not possible to legitimate globalization scientifically as a new scientific paradigm. Therefore, the fact that globalization gathers enormous power within the main streams of science represents a special auto-referential paradox. The contemporary economical globalization is a result of mutual activities in the form of a scientific, technical-technological, symbolical and real predominance of a certain commercializing and globalizing discourse, globalizes institutions of knowledge and other mechanisms. These mechanisms impose, promote, create, re-create and support globalization as a unique project carried out in the name of establishing a new “global society of knowledge”. (shrink)

Straipsnyje aptariami mokyklos ir šeimos sąveikos esminiai ypatumai Stasio Šalkauskio tekstuose ir dabarties edukacinėje erdvėje – ugdymo tikrovėje. Iškeliama didžioji tezė: S. Šalkauskio filosofijoje pateikiamas mokyklos kaip bendruomenės ir kitų prigimtinių veiksnių, ypač šeimos, sąveikos modelis grindžiamas realios tikrovės pažinimo metodologija ir yra orientuotas į siekį ugdyti žmogų kaip asmenybę. Mokykla kaip bendruomenė savo funkciją gali atlikti tik tuomet, kai visi jos nariai bendrai dirba, susiklauso, siekia bendrų, su visuomeniniu gyvenimu susijusių tikslų. Iš didžiosios tezės išsirutulioja mažoji tezė: šalies (...) švietimo sistemos kaitą reglamentuojančiuose norminiuose aktuose akcentuojama, kad mokinių tėvai / globėjai / rūpintojai yra mokyklos bendruomenės sudedamoji dalis, tačiau ugdymo tikrovėje mokyklos ir šeimos ryšiai nėra tvirti. Ilgalaikiai tyrimai atskleidė, kad didžioji dalis mokinių tėvų / globėjų / rūpintojų mokykloje lankosi ir su pedagogais kontaktuoja tik per susirinkimus arba esant reikalui. Su mokykla nuosekliai ir produktyviai bendrauja tik kas ketvirta šeima. Tačiau mokinių tėvai / globėjai / rūpintojai nėra abejingi ugdymo proceso kaitos raiškai ir norėtų bei galėtų jaustis visaverčiais mokyklos bendruomenės nariais. Akivaizdu, kad mokyklos ir šeimos sąveikos ypatumai S. Šalkauskio filosofijoje ir dabarties edukacinėje erdvėje – ugdymo tikrovėje – nėra adekvatūs. (shrink)

istovremeno otkriva Božje tragove. Štoviše, po njemu je upravo pomoću prirodnih znanosti moguće uhvatiti i shvatiti Božju za-misao. Ovakvo gledanje na prirodu u XVIII. stoljeću je sačinjavalo sukus »prirodne teologije«. No, Einsteinov život i djelo se smještaju cijela dva stoljeća kasnije. Stoga je sasvim na mjestu istraživanje nekih teoloških implikacija Einsteinove fizikalne slike svijeta. Jer upravo je Einstein svojim najvažnijim prirodoznanstvenim otkrićima, točnije specijalnom teorijom relativnosti i općom teorijom relativnosti istovremeno »pokopao« dva i pol stoljeća dugu vladavinu newtonovske slike svemira, (...) bazirane na fizikalnim postulatima klasične mehanike, i postavio solidne temelje za uspostavu nove slike svemira, bazirane na fizikalnim postulatima kvantne mehanike i na načelu neodređenosti. Tom je epohalnom obratu, u smislu znanstvene revolucije i smjene paradigme , kumovao Einstein, koji je doslovno potkopao tradicionalne temelje poimanja stvarnosti, svodeći takoreći sav problem na jednu konstataciju: »Jedina stvar koja je neshvatljiva o svijetu jest ta da je on shvatljiv« . A ta je činjenica uvjetovala burnu filozofsku i teološku raspravu koja traje do danas. No, na pitanje canterburyjskog nadbiskupa R. Th. Davidsona: »Kakav bi učinak relativnost mogla imati na religiju?«, Einstein je bez oklijevanja odgovorio: »Nikakav. Relativnost je čisto znanstvena stvar i nema ništa s religijom.« Istina, direktno ne baš, ali indirektno veoma kompleksan i izazovan učinak. Stoga su u istraživanjima teoloških implikacija Einsteinove fizikalne slike svijeta dva teološka pitanjaneizbježna. Prvo, što točno znači riječ ‘Bog’ za Einsteina? Drugo, koje implikacije ima priziv na Boga za Einsteinovu matematiku i fiziku? Budući da, nasuprot uvjerenju mnogih u Einsteinov ateizam, postoji također uvjerenje mnogih u njegovo duboko religiozno iskustvo koje se temeljilo na štovanju »misterija« svemira, nameće se i treće, najzahtjevnije teološko pitanje, čiji odgovor doduše ne ovisi o odgovorima na prethodna dva pitanja, ali itekako može baciti dragocjeno svjetlo na njihov smisao i značenje. Naime, i židovska i kršćanska i islamska teologija polaze od vjere u jednoga Boga kao Stvoritelja svijeta. Svijet je, stoga, eminentno stvorenje, tj. učinak Božje stvarateljske volje, dakako, misleći pritom pod pojmomsvijeta cjelokupnu materijalnu stvarnost, a ne samo ljudski svijet. Teologija, dakle, govori o svijetu kao stvorenju, dok prirodne znanosti govore o svijetu kao prirodi, tj. govore o prirodnom svijetu. To je razlog zašto kršćanska teologija ne može ostati postrance glede načina prirodoznanstvenog opisivanja svijeta, budući da je u samu narav teologije upisan zahtjev za neprestanim preispitivanjem uvjeta i mogućnosti usklađivanja tih opisivanja s pretpostavljenomvjerom u Bog kao Stvoritelja svijeta. Židovska i kršćanska vjera u stvaranje svijeta potvrđuje da ama baš ništa ne postoji što ne bi bilo stvoreno od Boga, pa tako ni materija. Dakle, treće teološko pitanje možemo formulirati ovako: Kakav je odnos realno moguć između Boga i njegova stvorenja u kontekstu nove – prirodoznanstvene – slike svijeta?The research of religious experience of great minds since ever represents demanded, but yetprovocative and controversial enterprise. And when that research is focused on one of the mostrenowned physicists of the twentieth century, which could also mean of all times, Albert Einstein, than the subject obtains in weight, but no doubt also in attractiveness. Thisfactis due to the pureevidence of Einstein’svery often mentions of religionand God in hisscientificand popular writings. Maybe often mentions of Einstein’spersonal views of religionandGod arefar moresignificant in his private letters and various public meetings with people.For example, Max Jammer,a philosopher,physicist, and former Rector of the Bar-IlanUniversityof Jerusalem in Israel, illuminating meticulously Einstein’sintimate, e.g. personal,andprofessional,e.g. scientific, relationto religion,affirms that his physical cognitions andhis understanding of religion are profoundly bound. For Einstein, in such supposed complex ofrelations, the cognition of nature simultaneously reveals Divine traces. Moreover, according tohim precisely by means of natural sciences becomes possible to capture and comprehend Divinethought. Indeed, such view of nature in eighteenth century formed a core of natural theology.However, Einstein’s life and work find place two and a half centuries later. Therefore it is aright place to research some theological implications of Einstein’s physical, e.g. scientific, viewof world, because just Einstein by his most important scientific discoveries, more exactly byspecial and general theory of relativity, simultaneously “buried” two anda half centuries dominated Newtonean mechanistic worldview, based on physical postulates ofclassical mechanics, and placed solid foundations for later establishing a new worldview, basedon physical postulates of quantum mechanics and the uncertainty principle. Behind this epochmakingturn, in terms of scientific revolutionand paradigm shift , was Einstein wholiterallyundermined the traditional foundations of comprehensionsof reality,reducing,so tospeak,a whole issue at one sentence: “The only thing that is incomprehensibleabout the worldisthat it is comprehensible”. This whole story has stipulated tempestuous philosophicaland theological debates, and these debates aregoing on up to nowadays. On the quest ofRandallThomas Davidson, the Archbishopof Canterbury: “What effect relativitywould haveonreligion?”Einstein without hesitation replied:“None. Relativity is a purelyscientific matterandhas nothing to do with religion”.Is this true? Indeed, none could be true for directeffects,butthose indirectprovokedvery complex and defiant challenges for theological explanations ofthecreatedreality.Thereforetwo theological questions seem to be unavoidable within researchoftheological implications of Einstein’sworldview.First, what exactly means a word‘God’forEinstein?Second, what implications have an appeal to God for Einstein’smathematics andphysics?Since vis-à-vis conviction of many in Einstein’satheism, thereis also conviction ofmanyin his deep religiousexperience originally based on devotion of “mystery” of the universe,than raises the thirdand the most demanded theological question, whose answer to be suredoesn’tdepend upon answers on previoustwo, but can cast some light on their true meaning.Namely,Jewish, Christian, and Islamic theology is presupposinga faith in one God as Creatorofthe world. Thereforethe world is eminently creationor directeffect of the agency of Divinecreativewill. The word‘world’embraces herean entirematerial reality,and not only the worldofman. Consequently,theology speaks about world as creation,while natural sciences speakaboutworld as naturethat is as natural world. This is the motive why Christian theology cannotremainat a distance fromfashion of natural-scientific description of the world, since it is inscribedin the same coreof theology a demand for continuous reexaminationof conditions andpossibilitiesfor harmonizing of those descriptions with supposed faith in one God as Creatorofthe world. Jewish and Christian faith in the creationof the world confirms that just nothingexists,neither matter as well, without Divine creativewill. Now the thirdtheological questionsoundslike this: What a relationis reallypossible between God and His creationin the contextofa new – natural-scientific – worldview? (shrink)

Komunikacija u znanosti je u osnovi uspostavljena kao komunikacija između razgovora unutar nekog znanstvenog područja. Znanstveni časopisi, konferencije itd. su temeljene na ovom principu. Naprimjer, pojam peer reviewa pretpostavlja takav kolegijalan, monodisciplinaran okvir. Međutim, multidisciplinarna istraživanja i angažman oko praktičnih problema primoravaju nas da situaciju sagledamo na novi način. Što bi mogla značiti multidisciplinarna rasprava? Kako izgraditi takvu raspravu? Je li takva rasprava samo sukob između nepomirljivih mišljenja – rat znanosti? U ispravnom dijalogu konačni sudac bi trebala biti praksa, a (...) ne znanstvena teorija. (shrink)

Straipsnio tikslas – aptarti nuotolinio darbo sampratos problematiką, apžvelgti nuotolinio darbo specifiką Lietuvoje, nustatyti privalumus ir iššūkius, su kuriais susiduria nuotoliniu būdu dirbantys darbuotojai. Iki šiol egzistuojanti nuotolinio darbo sampratų įvairovė sudaro nemažai keblumų kuriant tinkamą nuotolinio darbo tyrimo metodologiją ir lyginant skirtingų tyrimų rezultatus. Tyrimų rezultatai rodo, kad nuotolinis darbas Lietuvoje nėra itin populiarus; jo aprėptis išlieka beveik stabili jau trejetą metų, nors ir yra potencialo plėstis tokiai darbo organizavimo formai. Atlikti kokybiniai tyrimai rodo, kad svarbūs nuotolinio darbo privalumai (...) dirbantiesiems yra laiko planavimo laisvė, galimybė derinti darbą ir asmeninį gyvenimą, tačiau dirbdami namuose jie dirba viršvalandžius, tampa sunku atskirti darbą ir asmeninį gyvenimą. (shrink)

Američki filozof Stanley Lewis Jaki, analizirajući kreativne momente u povijesti znanosti, zaključuje da staze kreativne znanosti i filozofski putovi prema Bogu sačinjavaju jedinstveni intelektualni pravac. Taj zaključak temelji na činjenicama da znanstvena metoda pretpostavlja koherentnu racionalnost kozmosa, te da je epistemologija svih kreativnih znanstvenika umjereni realizam. Inkorporiranje tih elemenata u filozofsko promatranje, prema našem autoru, nužno vodi ka klasičnim aposteriornim metafizičkim dokazima za Božje postojanje. Posebnu potvrdu te teze vidi u Gödelovim teoremima, čija primjena u kozmologiji dokazuje kontingenciju svemira, (...) temeljni princip svih aposteriornih dokaza za Božje postojanje.American philosopher Stanley Lewis Jaki, analysing creative moments in the history of science concludes that the ways of creative science and philosophical paths to the God consists unique intellectual vector. His conclusion is based on two facts: scientific method proposes coherent rationality of the Cosmos and that moderate realism is epistemology of all creative scientists. Incorporating such elements in philosophical perspective, by author, necessary leads to classical a posteriori metaphysical proofs of existence of God. He finds special confirmation of his thesis in Gödel’s theorems and its application in cosmology that proves contingence of the Universe, which is a basic principle of all a posteriori proofs of God existence. (shrink)

Hrvatsko filozofsko društvo jedan dio svojih aktivnosti usmjeruje prema filozofiji odgoja i problemima nastave. Najbolji primjer za to jest časopis Metodički ogledi, koji je specijaliziran za filozofiju odgoja. Njegov dijapazon obuhvaća i nastavu filozofije, logike i etike, ali i nastavu drugih predmeta, kako u osnovnom i srednjem školstvu tako i na sveučilištima. Časopisi Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica redovito objavljuju radove iz odgojno-obrazovnog područja. Neko je vrijeme u izdanju HFD-a izlazio i časopis Logika, koji se bavio pitanjima nastave logike. U (...) biblioteci »Filozofska istraživanja« izdane su četiri knjige tematski vezane za filozofiju odgoja i nastavu filozofije. HFD je i organizator dva velika znanstvena skupa o toj problematici: Filozofija i obrazovanje i Filozofija i odgoj u suvremenom društvu . Potonji je skup rezultirao zbornikom Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, ur. Milan Polić .Posebnu pozornost društvo posvećuje nastavi filozofske grupe predmeta. Osim što su članovi društva sudjelovali u izradi programa gore navedenih predmeta, HFD je suorganizator Natjecanja iz filozofije i logike. Inicijativa o priključenju naših učenika u Međunarodnu filozofsku olimpijadu upravo je krenula od Hrvatskog filozofskog društva.The Croatian Philosophical Society directs a part of its activities toward the philosophy of education and the problems of teaching. The instance best illustrating this is journal Metodički ogledi, specialized in the philosophy of education. Its range encompasses the teaching of not only philosophy, logic and ethics, but also other subjects, at primary, secondary or higher education levels. Journals Filozofska istraživanja and Synthesis philosophica publish papers from the field of education on a regular basis. Croatian Philosophical Society used to publish for a while journal named Logika, which dealt with the questions of teaching logic in schools. In the “Filozofska istraživanja” series, four books thematically related to the philosophy of education and philosophy teaching in schools have been published. The Society also organized two significant scientific conferences on the topic: Philosophy and Education and Philosophy and Education in Contemporary Society . The latter resulted in the publication of the collected papers entitled Philosophy and Education in Contemporary Society, ed. Milan Polić .Special attention within the Society is given to teaching philosophical group of subjects . In addition to the fact that society members participated in designing curricula for the aforementioned subjects, the Society is the co-organiser of the regular school competitions in philosophy and logic. Also, the initiative to include Croatian students into the International Philosophical Olympiad had its roots in the Croatian Philosophical Society. (shrink)

U radu se raspravljaju eksplicitne i anticipativne kritike ranog kapitalizma i neoliberalizma , s naglaskom na Deweyevoj kritici koja je aktualna i danas. Naglašava se Deweyev poziv za metodu inteligencije koja bi, kao znanstvena metoda, svim vidovima društva donijela odgovarajuće pravne, institucionalne i civilizacijske promjene. One bi kontinuirano doprinosile razvoju slobode i napretku preko kontrole slobodnog tržišta. Zapaža se da, prema Deweyu, integralni pojam odgoja zauzima posebno mjesto u njegovom naučavanju. Osim usvajanja znanja, odgovarajući odgoj se tiče razvitka slobodne, (...) slobodoumne i liberalne osobnosti, koja se ne dostiže kroz neki određeni moralni odgoj, a posebno ne kroz religiju. Konačno, važno je zadržati one postupke iz prošlosti koji su bili konstruktivni – posebno se to tiče razdoblja socijalizma. (shrink)

Ovaj članak specificira mjesto Hipokratove zakletve u programu bioetičkog obrazovanja na profesionalnim fakultetima gdje se obrazuju budući medicinski i zdravstveni radnici. Predstavljena konceptualizacija sadržaja i opisana metodologija rada pokazuje kako se sadržaji curriculuma, kojima dominiraju povijesne činjenice, aktualiziraju uporabom znanja što su ih studenti usvojili ranije, te problematiziraju aktivnim uključenjem studenata u prikupljanju nove informacije relevantne za sadržaj, a onda koriste usvojeno znanje kako bi riješili konkretni bioetički predmet ili problem. Ponuđena aktivnost studenata i nastavnika ima svrhu pokazati suradnički (...) odnos između njih, te komunikaciju u kojoj studenti i nastavnici međusobno preuzimaju zadatke u realizaciji sadržaja curriculuma. (shrink)

Istraživanje demonstriranja »pravde« u Homerovoj Odiseji od strane kraljeva ili sudaca u stvarnim situacijama toga doba, pokazalo je da je riječ o postupcima u partikularnoj formi, a ne o apstraktno pojmljenim principima. Ovi su postupci rješavali uvijek konkretne i specifične ad hoc situacije, a nisu primjenjivali depersonalizirane i općevažeće zakone, te se njihova uloga iscrpljivala u pregovaračkom postupku i nagodbi rivalskih strana. Namjera im je bila da nanovo uspostave destabiliziranu ustaljenost življenja običajnosne zajednice, pa se može reći da je spomenuta (...) procedura de facto predstavljala »pravdu« koja se primjenjivala u danom kontekstu. Zaključak autora jest da ovako shvaćena »pravda« nije bila ništa drugo do odgovarajuća metodologija, tj. pravilo konzerviranja postojećih običaja, ili naprosto korekcija narušenog modusa egzistiranja u nekom polisu.Research of demonstration of “justice” in Homer’s Odyssey by kings or magistrates in actu­al situations of the time, showed that these were particular procedures rather than abstractconcepts, always applied to resolve concrete and specific ad hoc situations and never to thedepersonalized and general laws, so their role was being exhausted in the course of negotiati­ons and settlement of rival parties. Their intention was to reestablish destabilized continuity ofmorality-based community, therefore it can be said that the mentioned procedure de facto repre­sented “justice” applied to a given context. The author concludes that the concept of “justice”in this sense was merely a suitable methodology, i.e. the rule of conservation of existing mores,or simply a correction of a violated mode of existence in a certain polis. (shrink)

Proturječnost stavova o položaju biologije unutar ili izvan područja znanosti može se podijeliti na nekoliko osnovnih pristupa. Prvi pristup smješta biologiju izvan znanstvenog područja zbog nedostatka univerzalnosti, nedostatka strogih generalizacija i nedostatka stroge kvantitativne strukture. Drugi pristup smatra biologiju znanošću koju treba svesti na fiziku. Treći pristup vidi značajne razlike između biologije s jedne, i fizike i kemije s druge strane, ali ipak tvrdi da je biologija prava znanost, no samostalna i s vlastitim pojmovnikom i metodologijom. Poredba načela prirodne znanosti (...) s obilježjima biologije ukazuje na nedostatak determinizma, neprikladnost esencijalizma i manjkavosti redukcionističkog pristupa u području biološkog. S druge strane, biologija ima neka posebna obilježja. Biologija je znanost samostalna u određenju svoga područja i biranju prikladnog pojmovnika i metoda proučavanja. Njezino područje, pojmovnik, logika i metodologija ne podudaraju se potpuno s onima ostalih znanosti, ali se u potpunosti ni ne razilaze.Ambiguities of attitudes on the position of biology within or outside of science domain can be divided into few basic approaches. The first approach places biology outside the scientific domain due to its lack of universality, the lack of strong generalizations and the lack of strong quantitative structure. The second approach claims that science of biology should be reduced to physics. The third approach accepts significant differences between biology on one side, and physics and chemistry on the other side, but it still claims that biology is a hard science, autonomous and with its own terminology and methodology. Comparison of principles of natural science with features of biology demonstrates a lack of determinism, inappropriateness of essentialism and pitfalls of reductionist approach in biological sphere. On the other hand, biology has some specific features. Biology is a science that has autonomy in determining its domain and choice of appropriate terminology and inquiry methods. Its domain, terminology, logic and methodology are not entirely in accordance with other sciences, but also are not completely diverse. (shrink)

Straipsnyje analizuojami filosofo ir antropologo Edmundo Gendrolio filosofiniai ntropologiniai samprotavimai apie žmogaus savivokos, save suvokiančio mąstymo raidą. Gendrolis nuosekliai rėmėsi socialinės ir kultūrinės antropologijos teorijomis, empiriniais paleoantropologijos tyrinėjimais, etologijos prielaidomis. Straipsnio tikslas yra parodyti Gendrolio filosofinių antropologinių samprotavimų pecifiškumą, išskiriant jo bendruomeninės abstraktaus mąstymo kilmės teoriją, pabrėžiant solidarumo ir kultūros tvermės formų svarbą žmogaus raidai nuo seniausių Homo erectus laikų. Straipsnyje parodoma, kad Gendrolis nuosaikiai kritikavo marksistinę darbo teoriją, zoologinį individualizmą, linijinį evoliucionizmą, filosofinės antropologijos spekuliatyvumą, ir tvirtinama, kad jis savitai, (...) dialektiškai plėtojo neoevoliucionizmo teorijas, papildytas F. Boaso teorinėmis prielaidomis. Gendrolis atskirai išskyrė istoriškumo bei evoliucijos daugialinijiškumo teorijas, tokiu būdu siekdamas suformuoti savitą sociokultūrinės antropologijos metodologiją ir pasipriešinti unifikaciniam europocentrizmui bei kolonializmui. Pagrindiniai žodžiai: filosofinė antropologija, sociokultūrinė antropologija, neoevoliucionizmas, bendruomeniškumas, darbas, zoologinis individualizmas. E. Gendrolis’ Theory of Communitarian Development of the Human Being Gintautas Mažeikis Summary Considerations of philosopher and social anthropologists Edmundas Gendrolis about selfimagination and self-understanding of human beings from the point of social and cultural anthropology and paleoanthropology are analyzed. Gendrolis supported his considerations by theories and ethodologies, researches of social and cultural anthropology, paleoanthropology, ethology, Marxist philosophy. The aim of the article is to show the specificity of his philosophical anthropological considerations, especially of theory of communitarian ideation, development of conscious solidarity, cultural continuity from the time of Homo erectus. The article shows that Gendrolis moderately criticized the Marxist theory of work, zoological individualism, linear evolutionarism, Eurocentrism, racism and cultural segregation. He tried to resist the colonial and neocolonial tendencies in anthropological discourses and to support common po stcolonial attitudes to the history of tribes and small nations. On the contrary, he developed ideas of F. Boas, multilinear cultural Evolutionarism, ideas of L. A. White, M. Sahlins, E. R. Service and the dialectical approach to the complexity of issues of the human being. Such issues are morphological changes of paleoanthropos and neoanthropos, domestic life and household, exogamy and taboo, totems and early forms of faith, tools of the work and art pictures. He tried to develop the humanistic approach to the Homo erectus and Neanderthals as the basis for the future humanistic interpretation of traditional tribes and small nations. Such considerations corresponded to the Lithuanian world conception and to the attempts to liberate themselves from the Soviet occupation and Soviet cultural hegemony. He maintained the main subject of self-comprehending thinking to be community and its skills of cooperation and ideation. Ideation is the process of forming and relating ideas, images and ideals. The process of ideation, the making of abstract solutions and conceptual memory depends on community network, trust, solidarity that could be supported by common rituals, games, art, by the process of education of children. Ideation influenced the skills of hunters, pickers, formed wedding rules, trade among the modern Homini sapiens. And vice versa: all human activities supported and developed the process of abstract thinking and collective ideation. The integral approach to the issues of human being and the theory of multilinear evolution of them became the basis for criticism of Marxist anthropology. He criticized Marxism as well as social Darwinism and any other evolutionism as too much teleological, deterministic and dogmatic theories. His other critical point is about zoological individualism which accumulates a lot of negative interpretations of savages and provides cultural aggression. However, Gendrolis stayed alone from the European social or cultural anthropological movement, and his very large and quite deep considerations didn’t become the beginning of the institutional development of social or cultural anthropological studines in Lithuania. He developed a very little dialog with local ethnologists, and it was the reason for narrow interpretations of his theories. However, his books, articles and ideas are interesting and actual for modern social and philosophical anthropologists. (shrink)

Ovaj rad govori o odnosu znanosti i filozofije ili, preciznije, o naturalizaciji filozofije. U prvom dijelu rada namjeravamo predstaviti Quineov teorijski okvir vezan za znanstveni utjecaj na filozofski diskurs i istraživanje. Quine je u svojim filozofskim spisima naglašavao važnost znanosti, u naturaliziranim ili normativnim epistemološkim oblicima. Ideja jedne održivije pozicije znanja utemeljene na znanosti često se smatra središnjom idejom Quineove epistemologije. Daleko od bilo kakvog oblika kozmičkog egzila, i filozofi, prema Quineu, prihvaćaju najbolje znanje koje im je u određenom trenutku (...) dostupno.Sličan fenomen pronalazimo u Descartesovom konceptu životinjskih duhova te se time potvrđuje teza o upotrebi najboljeg dostupnog znanstvenog znanja u određenom trenutku. Quineovu koncepciju, razvijenu u području analitičke filozofije, analiziramo na primjeru Descartesovog pojma životinjskih duhova, gdje se pokazuje utjecaj dominantne znanstvene paradigme na filozofski diskurs. Budući da Quineov okvir smatramo vrlo relevantnim, njegovo smo stajalište usvojili kao svojevrsnu interpretativnu paradigmu koja nam pomaže da bolje razumijemo određeni problem iz domene povijesti filozofije. Drugi dio rada analizira pojam životinjskih duhova koji su u Descartesovoj filozofiji shvaćeni kao posrednički entiteti koji povezuju um i tijelo. Nekoć snažna znanstvena ideja, životinjski duhovi su gotovo iščezli s napretkom znanosti te su zamijenjeni drugim znanstvenim paradigmama. Pojam životinjskih duhova smatran je Descartesovom kritičkom točkom i stoga je često zanemaren u filozofskim analizama. U ovom radu iznosimo hipotezu o tome kako je znanost preobrazila Descartesov filozofski diskurs analizirajući neobičan slučaj životinjskih duhova, pokazujući u isto vrijeme ograničenja i nedostatke novog modusa philosophandi. (shrink)

Šiame straipsnyje aptariamas laiko (kāla) suvokimas brahmaniškose, budistų ir džainų mokyklose remiantis pirminiais sanskrito šaltiniais ir kritinėmis studijomis. Tyrimui pasitelkiama kompleksinė – tekstologinė semantinė, hermeneutinė ir lyginamoji – metodologija. Daromos išvados, jog filosofinių mokyklų požiūriai išsiskiria labiausiai šiais klausimais: ar įmanomas dabarties suvokimas? Ar jutiminė dabartis yra momentinė, ar ji turi trukmę? Ar laikas yra objektyvus ir realus, ar tik subjektyvi konstrukcija? Atskleidžiama, jog indų filosofiniuose požiūriuose nėra vienos vyraujančios perspektyvos, principinė polemika vyko tarp budistinės nyāyos bei vaiśeṣikos mokyklų. (...) Tyrimas grindžia išvadą, kad indų filosofijoje laikas suprantamas ne psichologiškai, o epistemologiškai, siejant su patikimo pažinimo ir žinių pagrįstumo klausimais. (shrink)

U posljednjih nekoliko desetljeća svjedočimo velikom razvoju istraživanja na području znanosti i religije. Jedan takav razvoj naziva se 'teologija prirode' (ToN), što uključuje aktivnost izgradnje ili revizije teoloških okvira u svjetlu suvremenih znanstvenih razvoja, npr. evolucije, teorije kaosa i kvantne mehanike. Ian Barbour, John Polkinghorne i Arthur Peacocke, kršćanski mislioci, najpoznatiji su zagovornici ove vrste razmišljanja. Međutim, ovaj diskurs nije ispitan iz islamske perspektive. S obzirom na ovaj jaz, u članku razmatramo ovaj način razmišljanja iz perspektive Ashʿarī škole mišljenja koja (...) je dio sunitske islamske kalām tradicije. Prvo ćemo razmotriti kako se ToN manifestira u djelima ranije spomenutih mislilaca. Nakon toga ističemo bitna načela ašʿarizma koja su relevantna za Boga, Njegovu interakciju sa stvorenim svijetom i znanost. One se potom uspoređuju s idejama navedenih mislilaca. Dolazimo do dva zaključka. Prvo, pokazujemo da se atomizam, koji se općenito shvaća općeprihvaćeno stajalište u Ashʿarī tradiciji, ne bi trebao smatrati teološkimgledištem, već prije filozofskim ili znanstvenim. Drugo, napravljena je važna razlika između znanstveno informirane teologije (SIT) i kontingentno informirane teologije (CIT). Za Ashʿarīje, CIT je dovoljan za razumijevanje Boga, ali oni bi smatrali da bi SIT prikazan u ToN bio problematičan. Motivacija i metodologija lokaliziranja ili modificiranja Božje prirode ili atributa kako bi odgovarali današnjoj znanosti smatrala bi se teološki vrlo spronim oblikom scijentizma. (shrink)

Za svjetlo možemo reći da je istinski razbuđivač mišljenja , kako u metafizici tako u prirodnoj filozofiji i znanosti. Želimo ukazati na posebnost Petrića kao onoga mislioca s kojim je dokončana epoha od antike nasljeđene metafizike svjetla i koji otvara put za novovjekovnu fiziku svjetla, naročito u djelu Panaugia, ali ne samo u njemu. Nakon Petrića uslijedila su brojna uzbudljiva znanstvena otkrića koja su rezultirala dubokim uvidima u narav svjetla, u geometriji, a posebice u fizikalnoj optici: svjetlo se širi (...) konačnom brzinom, složeno je, dio je elektromagnetskog spektra zračenja, djeluje na materiju , dovedeno je u svezu s masom i energijom. Ono nas začuđuje dualnošću svoje prirode čestice i vala. Istraživanjem zračenja tamnog tijela, suprotnosti vidljivog svjetla, otvorena je epoha kvantne fizike. Pitamo: Možemo li na osnovu mnoštva znanja o svjetlu do kojih su došli fizičari govoriti o bîti svjetla ? Fotonika je nova epoha u komunikacijskoj tehnologiji. Što tek treba očekivati od istraživanja fotosinteze?Light has been defined as a true instigator of thought both in metaphysicsand in philosophy of natureand science. This article focuses on the exceptional position of Frane Petrić as the philosopher with whom the epoch of metaphysics of light inherited fromantiquityended and the path for the new epoch of the physics of light started – especially inhiswork Panaugia,though not only in it. AfterPetrić, numerousexciting scientific discoveries occurred that resulted in profoundinsights into the nature of light – in geometry,and especiallyinphysical optics: light travels with finite speed, it is complex, it is part of electromagneticspecterof radiation, it has effect on matter , it has been relatedto mass and energy.Lightamazes us with the duality of its natureas both a particle and a wave. The researchon theradiationof dark objects and the contrast with visible light has opened the epoch of quantumphysics.The question this lectureposes is: Based on the body of knowledge about light accumulatedby the physicists, could we talk about the essence of light ? Photonics isanew epoch in communication technology.What then could we expect from the research on photosynthesis? (shrink)

Prikazani su elementi koji olakšavaju orijentaciju u prostoru »kontaminiranom« znanstvenim prisvajanjem istina, vrijednosti, »krunskih« dokaza i konačnih interpretacija. Iz spektra modernih disciplina »izvučena« je molekulska biologija kao model za razumijevanje mehanizama kojim prirodne znanosti privatiziraju sadržaje i područja koja pripadaju široj zajednici, odnosno čitavome društvu. U bogatome arsenalu molekulske biologije posebno se ističe metoda rekombinantne DNK koja je omogućila razvoj GMO-a.GMO-i su »klasična« znanstvena kontroverza u kojoj jedna strana prepoznaje »mutante« kao nepotrebne i defektne izume, dok ih druga strana (...) predstavlja gotovim receptom za rješavanje problema okoliša, prehrane i zdravlja.Razmotrena su četiri prigovora kojima se pokušava demistificirati znanstveni hvalospjev o GMO-u.This manuscript presents elements which enable better orientation in the area “contaminated“ with scientific confiscation of facts, values, crucial evidences, and final interpretations. From the spectrum of modern disciplines, molecular biology is selected as a model for understanding of mechanisms underlying scientific privatization of contents and areas which belong to local community and the whole society as well. The recombinant DNA method, which enabled development of GMO-s, is specifically emphasized in the rich arsenal of molecular biology.GMO-s present “classical” scientific controversy in which one side recognizes these “mutants” as unnecessary and flawed inventions, while the other side introduces them as readymade recipe for solving environment, food and health related problems.Four objections are considered in order to demystify scientific hymn about GMO. (shrink)

This essay attempts to provide an accessible introduction to the topic area of conceptual analysis of legal concepts and its methodology. I attempt to explain, at a fairly foundational level, what conceptual analysis is, how it is done and why it is important in theorizing about the law. I also attempt to explain how conceptual analysis is related to other areas in philosophy, such as metaphysics and epistemology. Next, I explain the enterprise of conceptual jurisprudence, as concerned to provide an (...) account of those properties that distinguish things that are law from things that are not law which constitute the former things as law, illustrating this explanation with what I hope are intuitive examples. Three different methodological approaches are also explained and evaluated. Finally, the practical importance of conceptual jurisprudence is discussed. (shrink)

U ovom radu nastojim da čitaoce uvedem u problemsku oblast konceptualne analize pravnih pojmova i njene metodologije. Pokušavam da, na prilično bazičnom nivou, objasnim šta je konceptualna analiza, na koji način se ona obavlja i zašto je ona važna za teoriju prava. Takođe nastojim i da objasnim na koji način je konceptualna analiza povezana sa drugim oblastima filozofije, kao što su metafizika i epistemologija. Zatim, objašnjavam poduhvat u koji se konceptualna jurisprudencija upušta – da opiše ona svojstva po kojima se (...) stvari koje jesu pravo razlikuju od stvari koje nisu pravo, koja svojstva prvopomenute stvari čine pravom. Pritom sam to objašnjenje ilustrovao, nadam se, jasnim primerima. Takođe sam dao objašnjenje i procenu tri različita metodološka pristupa. Na kraju sam razmotrio praktički značaj konceptualne jurisprudencije. | Ovaj je prijevod izvorno objavljen u knjizi Bojan Spaić i Damir Banović, Problemi savremene pravne i političke filozofije. (shrink)

The article provides an analysis on how much the standard court proceedings can be regarded as the research, which is performed by investigating by what manner and measures the justice in a procedural sense is implemented. It is generally acknowledged that the court, as a subject, solving a legal dispute, implements justice only in the case, when it ensures the impartiality towards all persons. The appropriate legal proceedings form a constituent part of the constitutional right to apply in the court. (...) The article aims at introducing certain aspects of the implementation of the principle of justice in the court proceedings of Lithuania. It is indicated that the lack of legal methodology results in different arguments of the rendered decisions and their unpredictability, therefore, it does not encourage to opt for the legal peace. The article is topical in a sense that it has not provided an analysis, on which the aspects of impartiality reveal themselves in the nowadays case law in particular cases and how it produces an effect on the approach to justice. In Lithuania, doctrinal presumptions were created for the freedom of the courts, upon which the courts started to formulate new procedural regulations. The freedom of the actions of judges is based on the aim to ensure a stronger safety in regard to the rights pertaining to one of the public groups, i.e. to disallow the domination of certain subjects over the others by eliminating inequality between the parties. The freedom of the actions of judges is also justified by the aim to render the right decision. However, the formulation of the new regulations according to the actual situation by too freely interpreting the norm of the proceedings, without having the doctrinal basis for that, causes the legal confusion, thus inconsistency in the case law appears, the inner contradictions arise and, in addition to that, there is a failure to follow the standard of impartiality. The individualisation of each legal dispute pursuant to the newly established procedural regulations creates the presumptions for legal instability. Upon the absence of doctrinal substantiation for the newly formulated procedural regulations, the risk arises for the courts to unduly avail of the competence granted to them, thus there will be no implementation of the justice attained. The approach, based on the demand for an individual safety, encourages to refuse the regulations, which are universally applied. Such conception of justice is characteristic for legal individualism, which is grounded in consumerism, by means of which the standard court proceedings are refused, while the extended sympathy theory becomes the starting point. The comprehension and observance of the legal methodology is one of the conditions for the development of the consistent case law. The presence of a clear method in the case law will allow to prevent from pursuing different legal conceptions, i.e. different reasoning of a court decision upon the similar circumstances, as well as it will prevent from speculating on the accepted legal position by refusing the legal argument. (shrink)

Lawyers pretend as if the process of application of laws, as well as its outcome, could be an analytic-deductive derivation; especially law students learn that legal decision-making is primarily a logic process. But we know that application of laws depends on analytic-logical as well as on voluntaristic (wilful) elements. Exact relations between these components are unknown and will be unknown. At most German law schools students as the most important imperative tool learn the so called “Auslegung” through the use of (...) theoretical instruments, which do not reflect the interpretation of law practice. These mentioned causes result in irrationality of legal decision-making. In order to achieve more rationality in the process and result of legal decision-making, the contribution makes four suggestions regarding legal methodology and legal education. These proposals consist of few long-term pragmatic approaches to more rationality of legal decision-making. (shrink)

T. Kuhn opposes in his articles on history of science the union of the philosophy and history of science. He is defending an interdisciplinary dialog between both sciences. A given problem would be explained there from the point of view od the philosophy of science and of the history of science but not by a unified point of view. However, Kuhn gave with his theory of scientific revolutions the basis for a new science: the theory of the development of science. (...) This science unifies even the analysis of the historical development of science with the rational reconstruction of the development of science. (shrink)

Autor tvrdi da je odnos između jusnaturalizma i pravnog pozitivizma višeslojan te da je isključujuć u samo jednom pogledu. Kako bi to pokazao, raspravu započinje razlikovanjem triju shvaćanja prirodnog prava i pravnog pozitivizma, tj. kao ideologija, teorija i načina izučavanja prava. Potom ukazuje na to da su jusnaturalizam i pravni pozitivizam suprotni samo kao ideologije. Konačno, autor upozorava na brzoplete karakterizacije pojedinih autora kao jusnaturalista ili pravnih pozitivista – njihova karakterizacija, na kraju, ovisi o tome ocjenjujemo li njihovu ideologiju, teoriju (...) ili metodologiju. | Ovaj je prijevod objavljen prvotno u knjizi: Norberto Bobbio, Eseji iz teorije prava. (shrink)

We note an increasing consciousness of weakness of legal methodology taught to law students today: The students get neither real idea nor feeling of legal decision-making as mixture of legal matters, issue of facts, personal inputs, diverging interests, and the interplay with other actors. For minimize these defects it is necessary that law students learn in legal studies the following points: (1) Legal decision-making is a special kind of decision-making and is embedded in all problems of this process. (2) Jurisprudence (...) is a hybrid science: It deals with facts of issue as well with legal matter. (3) Jurisprudence will be understood as transnational science and requires greater cooperation between law schools all over the world. (4) Legal education should focus on general principles and legal tools rather than on detailed rules. (5) Legal theory should demonstrate students our lack of understanding legal decision-making. (6) A realistic legal methodology has to take into account the impossibility of absolute certainty of the correctness of legal decision. (7) It is important to point out that analysis of facts of the case as crucial part of legal methodology requires teaching systems to introduce students in the respective techniques in practice like case studies, projects as well as legal clinics or SASLA-system. (shrink)

Raspravljamo o ulozi predpojmovnog kompleksnog mišljenja u znanstvenoj spoznaji i razvoju znanosti. Kompleksno mišljenje sa svom heterogenošću i imaginacijom omogućuje pojmovne strukture i reorganizaciju cjelokupnih teorijskih mreža, ali to 'naplaćuje' latentnim prisustvom protislovja i nekonzistentnosti. Galilei još nema izrađenu potpunu pojmovnu shemu mehanike, pa možemo reći da je njegove teorijska osnova uronjena u kompleksnu razinu, ali se oslanja na matematičku strukturu i eksperiment i time uspjeva formirati jednu stabilnu teorijsku organizaciju. Možemo u izvesnom smislu reći da je time kompleksno mišljenje (...) u znanosti bilo podignuto na višu razinu i dovedeno u pred-paradigmatično razdoblje. (shrink)

Ovaj rad se bavi metodološkim aspektima obnovljenih pravno-filozofskih nastojanja da se preispita pojam međunarodnog prava. Posle kratkog osvrta na istoriju pravne filozofije i ključne tačke Hartovog i Kelzenovog pozitivističkog stanovišta, u radu se dalje ispituje na koji način se savremene pravne teorije, kako u pozitivističkoj, tako i u ne-pozitivističkoj tradiciji, bave međunarodnim pravom. Poslednji deo rada predstavlja pokušaj da se skiciraju određene smernice za novi početak u filozofskoj obradi međunarodnog prava. Prvo, istorija rasprava u ovoj oblasti svedoči o tome da (...) su metodološki pravni teoretičari u pravu kada tvrde da nam utvrđivanje odgovarajućeg metoda pomaže u odgovoru na pitanje šta je pravo. Drugo, imajući na umu stalno promenjivu prirodu međunarodnog prava, odgovarajući metodološki pristup zahteva „evolucionarnu epistemologiju“ (D’Amato), koja teško da se može nazvati obeležjem analitičke jurisprudencije. Najzad, takva epistemologija je na kompleksan način povezana sa našim istraživanjem šta međunarodna pravda ili, bar, šta međunarodna „unutrašnja moralnost“ zahteva. (shrink)