In contrast to most literature on cosmopolitanism, which focuses on its elite forms, this article analyzes how ordinary people bridge racial boundaries in everyday life. It is based on interviews with 150 non-college-educated white and black workers in the United States and white and North African workers in France. The comparison of the four groups shows how differences in cultural repertoires across national context and structural location shape distinct anti-racist rhetorics. Market-based arguments are salient among American workers, while arguments based (...) on solidarity and egalitarianism are used by French, but not by American, workers. Minority workers in both countries employ a more extensive toolkit of anti-racist rhetoric as compared to whites. The interviewed men privilege evidence grounded in everyday experience, and their claims of human equality are articulated in terms of universal human nature and, in the case of blacks and North Africans, universal morality. Workers' conceptual frameworks have little in common with multiculturalism that occupies a central place in the literature on cosmopolitanism. We argue that for the discussion and practice of cosmopolitanism to move forward we should shift our attention to the study of multiple ordinary cosmopolitanisms. (shrink)

Manual of the Advaita school in Indic philosophy.

Abridged version of Advaitabrahmasiddhi of Madhusūdana Sarasvatī, fl. 1780, work on Advaita philosophy.

En este artículo se analiza el modo en que Joseph Ratzinger se enfrentó en su tesis de habilitación al rechazo de la filosofía por parte de Buenaventura, uno de sus teólogos favoritos. El esfuerzo que hace Ratzinger por reconciliar al doctor Seráfico con el pensamiento filosófico arroja valiosas luces para iluminar el problema de la relación entre la fe y la razón en general, y la teología y la filosofía en particular. El enemigo de Buenaventura no es a fin de (...) cuentas la filosofía, sino un modo desordenado de entenderla con una pretensión de autonomía, desconectada de las fuentes de la revelación.En este artículo se analiza el modo en que Joseph Ratzinger se enfrentó en su tesis de habilitación al rechazo de la filosofía por parte de Buenaventura, uno de sus teólogos favoritos. El esfuerzo que hace Ratzinger por reconciliar al doctor Seráfico con el pensamiento filosófico arroja valiosas luces para iluminar el problema de la relación entre la fe y la razón en general, y la teología y la filosofía en particular. El enemigo de Buenaventura no es a fin de cuentas la filosofía, sino un modo desordenado de entenderla con una pretensión de autonomía, desconectada de las fuentes de la revelación. (shrink)

Commentary on Yogasūtra of Patañjali, classical work on Yoga.

The Holy Qur'an and the Sunnah of the Prophet are a rich source of learning about human psychology and the personality types, patterns and traits. This study attempted to understand whether personality types and patterns can be understood through Islamic knowledge. For this purpose, the study examined the personality traits as laid down in the Qur’an and later disseminated though the hadiths. A qualitative research design was adopted for this study, combining philosophical and phenomenological approaches, where the former captured the (...) religious essence of the personality types, patterns and traits, and the latter revealed their significance from the Islamic perspective. The primary data was collected from religious scriptures, hadiths, and the Qur’anic verses, while the secondary data sources included books, articles and critical commentaries on the hadiths and religious scriptures. The data was analyzed through a theoretical and analytical framework, using classification methods, and focusing on both methodological as well as descriptive aspects of personality types, patterns and traits in the light of the Holy Qur’an. The findings revealed the in-depth presence of advice and wisdom about personality traits in the Holy Qur’an. The study reiterated that the human race is only capable of knowing the true existence of God Almighty owing to its intrinsic human characteristics, and being an integrated entity of mind, body, and soul. The implications of the study leis in its re-establishing the concept of faith through intellectual and practical applications. (shrink)

Classical commentary on Brahmasūtra of Bādarāyaṇa, aphoristic work on Vedanta.

Work on self-realization in Hinduism includes Hindi commentary.

Manual of Advaita philosophy; reproduction of a manuscript preserved in the Serampore College Library.

Text on fundamentals of Vedanta philosophy; includes Sanskrit commentary with Hindi Translation and English explanation.

Philosophy of Cārvāka, classical Indian materialist.

Treatise on Vedanta philosophy; includes interpretation in Hindi and Sanskrit.

Lectures based on the commentaries on Brahmasūtra of Bādarāyaṇa.

Papers presented at the conference held in 2003-2004 at Ahmedabad, India, organized by Department of Philosophy, Gujarat University.

Classical work of Hindu philosophy; with 51 Sanskrit commentaries.

Commentary on Sadācārasmṛti, work on Hindu religious and ethical life by Madhva, 13th cent.; includes text also.

Text with nine commentaries on Sadācārasmṛti, work on Hindu religious and ethical life by Madhva, 13th century.

Classical Sanskrit work with three Sanskrit commentaries- Āhnikakaustubha by Śrīnivāsatīrtha, Bhāvaprakāśikā by Narasiṃhācārya and Tantradīpikā by Vedavyāsācārya on Hindu religious and ethical life; includes English and Kannada translation of three commentaries.

Moral values reflected in the sayings of Nānak, 1469-1538, 1st guru of the Sikhs.

Do sada neobjavljeni tekst iz rukopisne ostavštine Gaje Petrovića.Rukopis je za objavljivanje priredio Vinko Grgurev.Zahvaljujemo Asji Petrović što je tekst učinila dostupnim javnosti.

Commentary on Sadācārasmr̥ti, work on Hindu religious and ethical life by Madhva, 13th cent.; authorship given to son of Madhva, belong to Kagaluru family, name not given.

Žene su nedovoljno zastupljene u filozofiji, a trudnoća je nedovoljno istražena u filozofiji. Može li se uspostaviti veza između ta dva fenomena? Tvrdit ću da, iako je kontrafaktična tvrdnja "da su žene bile povijesno bolje zastupljene u filozofiji, trudnoća bi bila također zastupljena" možda istinita, to ne znači nužno da sada, u sadašnjosti, možemo očekivati (ili poželjeti) da postoji korelacija. Kako bismo shvatili jaz između ovih dvaju područja nedovoljne zastupljenosti, dovoljno je usvojiti ne-esencijalističko shvaćanje žena kako bismo prepoznali da (...) neke žene ne doživljavaju trudnoću ili nisu zainteresirane za trudnoću (filozofski ili na drugi način). Ipak, s obzirom na povijesno šutnju o trudnoći u filozofiji koju su proživljavale žene, važno je sada ispraviti tu neravnotežu istovremeno obrađujući obje teme nedovoljne zastupljenosti. Kako bih to dalje dokazala, upućujem na razliku između reprezentativne raznolikosti i suštinske raznolikosti (što je povezano s poznatijom razlikom između deskriptivne reprezentacije i suštinske reprezentacije). To će biti tema prvog dijela rada. Zatim, u drugom i trećem dijelu rada, istražit ću nedovoljnu zastupljenost i pogrešno predstavljanje žena u filozofiji, ne samo u smislu nedovoljnog broja žena, već i u smislu načina na koji su žene, kao opći "rod", (mizogino) opisivane u filozofiji kroz povijest. Isti postupak primijenit ću na trudnoću u četvrtom i petom dijelu rada, istražujući kako se tretira kao tema filozofskog istraživanja te kako je pogrešno predstavljena u društvu općenito. Kako bi se pružili dokazi za moje tvrdnje, analiza sadrži pregled literature i navodi statističke kvantitativne podatke i kvalitativno utemeljene intervjue. Završit ću hipotezom o odnosu između ovih nedovoljnih i pogrešnih predstavljanja, te ću ponuditi razmišljanja o budućnosti za žene i trudnoću u filozofiji. (shrink)

Aspiracija za jedinstvenim upravljanjem svetom je stara koliko i sam svet. Ona u suštini proizlazi iz naše percepcije sveta kao jednog, bez obzira na sve razlike koje se u njemu takođe vide. U naše vreme ova percepcija je pojačana utiskom o sve većoj međuzavisnosti delova sveta, kao i osećajem da su razlike, ma koliko bile velike, sve manje važne u odnosu na ono što je isto ili bar slično u različitim delovima sveta. Ovaj osećaj jedinstva je još više pojačan percepcijom (...) potrebe, ili nužde, da se o važnim stvarima u svetu odlučuje i upravlja na jedinstven način, bez kolizija koje bi proces odlučivanja učinile neefikasnim ili nemogućim. Ali jedinstvo sveta bi trebalo da u sebi sadrži ideju ravnopravnosti, i neke načelne jednakosti. Međutim, uvidom u način na koji se ovaj proces unifikacije sveta stvarno odvija vidimo mnoge probleme. Neki od njih su za očekivati – problemi reprezentacije i pristanka na svetsku vlast koja bi bila odraz jedinstvene zakonodavne volje čovečanstva. Takva volja možda uopšte ne može da se konstituiše. Umesto nje imamo volju za hegemonijom koju prati ideja nejednakosti i manihejske podele sveta na naš i tuđi deo, kao i razne vrste pokušaja ukidanja onog uslova koji svakom zakonodavstvu daje njegov legitimet – a to je sloboda. Suočavamo se sa idejom da je, kao uslov mira i demokratije (šta god da to znači, ili što će značiti u bližoj i daljoj budućnosti) potrebno uspostaviti krutu nejednakost i rigidnu kontrolu svih različitosti u jednom zamrznutom stanju podele na povlašćene i obezvlašćene, na „dobre“ i „loše“ momke, kao da se svet sastoji od „momaka“. Ključni deo ove sheme je pretpostavka o univerzalnoj samerljivosti svega što život čini vrednim. Ta pretpostavka uniformiše i simplifikuje, smanjuje, svet, negirajući relevanciju i stvarnost razlikama koji sada predstavljaju stvarnost sveta. Zakoni više ne pretpostavljaju postojanje zakonodavne volje. U toj situaciji proizvodnja ogromne količine iluzorne sreće više liči na podmićivanje svetskog lumpenproletarijata, sa rizikom da celokupno čovečanstvo postane totalno ravnodušno prema svakoj posebnosti i svakoj vrlini, sasvim primereno svojoj novoj lumpenproleterskoj prirodi. (shrink)

Tekst predstavlja analizu situacije sa ženama filozofkinjama u Hrvatskoj tijekom komunističko-socijalističkog razdoblja (1945. - 1989.). Analiza se usredotočuje na dva aspekta: stjecanje doktorata iz filozofije i publikacije. Naša analiza pokazuje da su filozofkinje tijekom tog razdoblja po oba kriterija, odnosno po broju doktora filozofije i broju publikacija, bile proporcionalno na otprilike istoj razini kao i danas u zapadnim zemljama, uključujući današnju Republiku Hrvatsku. Komunistički socijalizam je bio koristan za filozofkinje na dva načina. Prvo, administrativno, uklonio je prepreke za zapošljavanje žena (...) na sveučilištima i znanstvenim institutima. Drugo, komunizam i socijalizam, sami po sebi filozofske i socio-filozofske doktrine, nudili su niz novih tema, istraživanja i elaboracija za daljnji razvoj. Ti čimbenici omogućili su da u Hrvatskoj, koja je u to vrijeme bila ekonomski i obrazovno mnogo manje razvijena od većine današnjih zapadnih zemalja, proporcionalno isti broj filozofkinja ima akademsku poziciju kao danas u zapadnom svijetu (uključujući današnju Hrvatsku). Također smo analizirali sedam najvažnijih filozofskih časopisa koji su izlazili u to vrijeme i utvrdili da je između 1945. i 1989. godine 15,4% tekstova bilo napisano od strane žena. Omjer ženskog autorstva je 0,2. To je impresivan broj ako uzmemo u obzir da je u to vrijeme omjer ženskog autorstva bio veći nego trenutno na JSTOR-u, uzimajući u obzir razlike u postupcima objavljivanja tada i sada. (shrink)