Abstract

Polazna je pretpostavka ovog rada da jezik živi tek u govoru i da se doživljaj razumijevanja temelji na slušanju. To nam je, međutim, u slučaju starogrčkog jezika problematično s obzirom na to da nemamo dovoljno vjernu sliku akustičke dimenzije tog jezika, ponajviše njegove prozodije. Stoga se pristupilo rekonstrukciji prozodijske strukture starogrčkih naglasaka pri čemu je njihov izgovor oprimjeren pomoću hrvatskih naglasnih ekvivalenata. Naglasci se prikazuju notnim pismom koje podjednako odgovara hrvatskom i starogrčkom naglasnom sustavu, a daje se i novi opis novoštokavskih naglasaka. Istovremeno se izlaže rekonstrukcija grčke prozodijske analize koja se uspoređuje s hrvatskom tradicionalnom prozodijom. Pokazuje se da mnogo veća razlika postoji u samom pristupu prozodiji, nego u samoj prozodiji. Zaključuje se da hrvatska tradicionalna prozodija nije sasvim primjerena hrvatskom jeziku te da se ona može mnogo bolje opisati pomoću načela rekonstruiranih na primjeru starogrčkog jezika.