Abstract

Poznato je da su Frane Petrić i Marko Antun de Dominis djelovali u okviru oprečnih prirodnofilozofijskih sustava, prvi u okviru platoničkoga odnosno novoplatoničkoga, a drugi u okviru peripatetičkoga. No oni su o strukturi tvari izložili slična gledišta. Kad u Pankozmiji izlaže o krutim anorganskim tvarima, Petrić tvrdi da su one građene od čestica koje su nastale kontrakcijom od četvrtoga Petrićeva počela – fluida . Svojstva i raznolikosti krutih tvari ovise o omjeru tih čestica prema trećem Petrićevu počelu – toplini . Tako je svaka tvar određena odnosom fluida i topline. Pri tome se fluid u tekućim i krutim tvarima pojavljuje u obliku »nedjeljivih tjelešaca« . Te su čestice međusobno spojene tzv. ljepilom . U cijeloj povijesti znanosti Petrićev gluten prvi je začetak ideje o postojanju kemijske veze između čestica tvari. Danas znamo da je kemijska veza utemeljena na principu energije, a Petrić je gluten u 16. stoljeću uveo s pomoću principa topline.U svom posljednjem tiskanom djelu Euripus de Dominis ne koristi nazive atomos i corpuscula atoma, nego govori o čestici i kuglici . Oblik čestice uspoređuje sa zrnom slanutka ili leće. Oko okrugle čestice koja je smještena u središtu svijeta kružno se slažu ostale čestice zemlje, a potom vode. One zbog svoje okrugloće neće moći biti priljubljene jedna uz drugu, pa premda de Dominis to ne zaključuje, slijedi da između njih postoje mala područja praznog prostora. Stoga se de Dominisovo gledište o okruglim česticama tvari kosi s peripatetičkim naukom o nepostojanju praznog prostora.Premda je Frane Petrić bio 31 godinu stariji od de Dominisa, gledišta filozofa iz Cresa o strukturi tvari znatno su inovativnija zato što on prvi put spominje postojanje »nečega« između čestica tvari što će se u kasnijem razvitku znanosti nazvati kemijskom vezom