The paper analyzes the personalist view of Kant’s thought in general and the personalist criticism of Kant’s understanding of human dignity and natural law. It is pointed out the way in which the results of that criticism were realized as a personalist concept of human dignity, which was also reflected in the fundamental legal acts on human rights. Concluding considerations are presented in the light of contemporary discussions of the reception of the origin of the legal foundation of human dignity.

Višestoljetni model Crkve kao zajednice laika i klerika koji ju inspiriraju i vode, ulazi u funkcionalnu krizu. U doba revolucija i liberalizma laici se nalaze u novim, često oprečnim ulogama: vjernika odanih Crkvi i građana lojalnih sekularnom društvu. Tražeći izlaz iz krize, Crkva se oslanja na sposobnost demokratskog djelovanja laika koji svojim društvenim nastupom promiču kršćanske vrijednosti, ali se i bore za politička prava Crkve. Uz političke stranke katoličke inspiracije posebnu ulogu ima organizirani katolički laikat, kulturno i moralno oblikujući laičke (...) staleže. Pretpovijest nastanka katoličkoga laičkog pokreta (Katoličke akcije) daje uvide u složenost društava druge polovice XIX. i početka XX. st., ali i zavidnu razinu inventivnosti i laika i hijerarhije u aktiviranju laika, što će postati epohalni uspjeh Crkve XX. stoljeća. (shrink)

Poimanje čovjeka kao osobe utječe na neposredno djelovanje, što osobito dolazi do izražaja u skrbi tijekom bolesti i patnje. Iako je medicina stara koliko i čovječanstvo, tijekom posljednja dva stoljeća kao znanost razvija se unutar biomedicinske paradigme koja je obilježena pozitivizmom.Od vremena Florence Nightingale profesija medicinskih sestara pokušava se razviti unutar vlastite paradigme koju obilježavaju četiri koncepta od kojih je osoba središnji koncept. Tek se proteklih pola stoljeća razvijaju jedinstvene zdravstvene njege u kojima se naziru obilježja personalizma. Pokušaji pojedinih teoretičarki (...) da definiraju pojam osobe približili su ga klasičnoj definiciji osobe kakva se nalazi u filozofskoj antropologiji.Činjenica da postoje teorijski modeli koji usmjeravaju praksu od biomedicinskoga preko holističkog prema personalističkome nazoru govori u prilog da sazrijeva misao o važnosti promatranja čovjeka kao osobe sa svim neposrednim pozitivnim učincima takvoga pogleda. (shrink)