Introduction: Confucianism as humanism. Confucianism as a religion. The spirit of Confucianism.--Confucius.--Mencius.--Hsün Tzu.--Ta hsüeh (The great learning)--Chung yung (The doctrine of the mean)--Hsiao ching (The classic of filial piety)--Li chi (The book of rites)--Tung chung-shu.

Thử nhìn lại nguồn gốc và vai trò của đạo đức và pháp luật trong lịch sử phát triển xã hội -- Những đặc điểm của đạo đức và pháp luật trong triết lý phát triển của nền văn hóa truyền thống Việt Nam --Vấn đề đạo đức và pháp luật trong tư tưởng Hồ Chí Minh và trong thực tiễn xà hội ta từ Cách mạng tháng Tám 1945 -- Thực trạng đạo đức và việc thực thi pháp luật (...) trong xã hội ta ngày nay -- Vai trò của đạo đức và pháp luật trong sự nghiệp công nghiệp hóa, hiện đại hóa hiện nay ở Việt Nam. (shrink)

Traces the rise of Confucianism as a religion and philosophy, revealing the ways in which it has shaped and dominated Chinese thought.

Before we investigate Mencius' art, should we not first define the term "art" [i-shu] and identify the essentials in Mencius' art?

Među mnoštvom dimenzija kolektivnog identiteta, ovaj rad istražuje identitet kao retorički alat. Identitetska oznaka je upravo primjer pragmatične učinkovitosti. Kako bi se objasnila ta moć, izložit će se hipotetički model identitetskih kategorija. Njegovi konstitutivni moduli oblikuju četiri osnovne dimenzije: pozicija, deindividualizacija, isključenje i kognitivna zaštita. Tako ocrtan narativni identitet postaje ekvivalentan neformalnoj ideologiji . Kao konstitutivna retorika , narativna konstrukcija identiteta pretvara autoreferencijalnu tautologiju u strategije diskriminacije, pročišćenja i istrebljenja nositelja drugosti. Masovna uništenja u prošlom stoljeću – totalitarizam, kolonijalizam, etno-nacionalizam (...) – proizvodi su identitetske paradigme. (shrink)

Dewey, kućni prijatelj i politički istomišljenik njegova oca, inspirirao je Rortyja od malih nogu, ostajući uzor kojemu bi se na svakom spoznajnom raskrižju uvijek vraćao. Njegov pragmatizam poslužio mu je u odbacivanju filozofskih, društvenih i kulturnih dogmi, a njegov demokratizam poticao na oduševljenje američkim patriotizmom, koji je obojici važio za esencijalnu komponentu građanstva, što su im kritičari predbacivali kao crtu naiviteta. No i ta se »naivistička« Deweyjeva načela Rortyjevog zagovaranja slobode pravednije jednakosti, temelje na baštini njegove prosvjetiteljski katarzične socijalne etike, (...) kojom se je Rorty, s velikim povjerenjem u društveno dobro, izvlačio iz kreativnog nihilizma svog ironičnog »antiizma«.Dewey inspired Rorty in the first place as his father’s friend and political mate. Whenever the younger man was at some kind of a cognitive crossroads Dewey would act as his philosophical anchor. Dewey’s pragmatism and democratism helped him in casting off philosophical, social and cultural dogmas, at the same time encouraging him to turn towards the enthusiasm of America’s patriotism that was for both of them an essential component of citizenry. Their critics described this component and the principles of Dewey’s and Rorty’s social ethics as some kind of naïveté. Rorty followed the so-called naïveté of Dewey pleading for liberty as some kind of fundamental fairer equality. Rorty applied Dewey’s heritage of enlightened cathartic social ethics using it with great belief in public good, and as a means of saving himself from the creative nihilism of his own ironic “antiism”. (shrink)