Istorija politicke ekologije kako se odvija u Francuskoj tokom poslednje dve decenije moze da se protumaci kao da je orijentisana na stalno ispitivanje naucne ekspertize i iskljucivom odredjivanju akcija koje treba preduzeti za suocavanje sa ekoloskom krizom. Jedna takva evolucija je dobrodosla jer ona oslobadja prostor za razmisljanje i politicku akciju. Medjutim, aktuelna konfiguracija problema klimatskog zagrevanja je takva da preti da se izgubi ova prednost. Takodje potrebno je rekonfigurisati krizu ekoloskog misljenja u oblasti klimatskog zagrevanja da bi se dao (...) smisao onome sto nam se desava kao i konzistentnost sadasnjim akcijama i inicijativi. (shrink)

Der Verfasser befasst sich zuerst mit den theoretischen und gesellschaftlich - geschichtlichen Voraussetzungen der Konzeption der Vernunft Kants. Kants Auseinandersetzung mit dem Problem der Metaphysik, wie auch die Aufgaben einer philosophischen Begr?ndung der Wissenschaft und einer Grundlegend der Ethik, haben die Einf?hrung eines Unterschieds zwischen Verstand und Vernunft, Kategorien und Ideen, bzw. der theoretischen und der praktischen Sph?re bedingt. Nach einer Betrachtung der Konstitution Rolle des Verstandes und des Regulativen Gebrauchs der Ideen in der theoretischen Sph?re untersuchte der Autor Kants (...) Auffassung?ber die Konsumtion Rolle der Vernunft in der praktischen Sph?re. Sich auf seine Lehre vom Primat der praktischen?ber die theoretischen Vernunft, bzw. vom Primat der Moralit?t?ber die Wissenschaft st?tzend, stellt der Verfasser fest, dass f?r eine Zivilisieren der Verstand gen?gt, aber f?r eine Moralisieren die Vernunft unentbehrlich ist. Bei seiner Betrachtung von Kants Versuch der?berbr?ckung des Abgrunds zwischen Natur und Freiheit durch die Einf?hrung der reflektierenden Urteilskraft, verweist der Autor auf eine?hnlichkeit zwischen der Vernunft und der reflektierenden Urteilskraft bez?glich ihrer Regulativen Rolle in der theoretischen Erkenntnis. Die Untersuchung des Verh?ltnisses zwischen Natur und Vernunft in der Philosophie von Kant, wie auch die Konfrontation der Konzeptionen der Vernunft von Kant und Hegel bietet die Voraussetzungen f?r das Verstehen eines ambivalenten Verh?ltnisses des K?nigsberg Denkers zur Revolution. Nach einer?berpr?fung des Urteils von Lukacs?ber Kant als einem typischen Vertreter des b?rgerlichen Denkens, er?rtert der Verfasser am Ende der Studie, ob uns Kants Philosophie helfen kann, die Krise zu?berwinden, in der sich die Menschheit heute befindet.. Autor najpre ispituje teorijske i drustveno-istorijske pretpostavke Kantove koncepcije uma. Kantovo suocavanje s problemom statusa metafizike, kao i zadaci filozofskog utemeljenja nauke i zasnivanja etike uslovili su uspostavljanje razlike izmedju razuma i uma, kategorija i ideja, odnosno teorijske i prakticke sfere. Nakon razmatranja konstitutivne uloge razuma i regulativne upotrebe ideja u teorijskoj sferi, autor ispituje Kantovo shvatanje konstitutivne uloge uma u praktickoj sferi. Oslanjajuci se na njegovo ucenje o primatu praktickog nad teorijskim umom, morala nad naukom autor zakljucuje da je za civilizovanost dovoljan razum, dok je za moralizovanost neophodan um. Posto je razmotrio Kantov pokusaj da uvodjenjem refleksivne moci sudjenja premosti ponor izmedju nuznosti i slobode, autor ukazuje na slicnost uma i refleksivne moci sudjenja u pogledu njihove regulativne uloge u teorijskom saznanju. Ispitivanje odnosa prirode i uma u Kantovoj filozofiji, kao i suceljavanje Kantove i Hegelove koncepcije uma nude pretpostavke za razumevanje ambivalentnog stava kenigsberskog mislioca prema revoluciji. Nakon preispitivanja Lukaceve ocene o Kantu kao tipicnom predstavniku gradjanskog misljenja, autor ne kraju rada raspravlja da li nam Kantova filozofija moze pomoci da prebrodimo krizu u kojoj se danas covecanstvo nalazi. (shrink)

Rad je deo kritike vladajuceg diskursa o smrti i o umiranju. Razmotreni su dublji segmenti kod poimanja smrti u ideologiji levice i desnice. Kao neosnovano je uoceno i problematizovano antitotalitarno izjednacavanje vidjenja smrti kod komunista i fasista. Mistifikovanja i pravdanja zrtve koja je pala u slavu bozje volje, rasne krvi ili klase nisu istovetna. Razlicit je stupanj iracionalizacije i drugaciji je sadrzaj nade u spasenje. Razlicita politicka upotreba smrti prikazana je na primerima ideologije i prakse fasizma i socijalizma. Za razliku (...) od konzervativnog i melanholicnog gledanja da je smrt pravedna i nepotkupljiva otuda sto nas sve pogadja, levica istice da su smrt i umiranje nerazdvojivo povezani sa uslovima zivljenja. Vlast, a ne bog, ideoloski uoblicava strah od smrti, tumaci ga i koristi. Kriticka teorija vidi suocavanje sa smrcu kao deo emancipatorske prakse i kritike kapitalizma. Izneta kritika antitotalitarne neoliberalne tanatologije deo je istog nastojanja. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 149005: Drustveni akteri i drustvene promene u Srbiji 1990-2010. (shrink)

Ispitujuci ulogu porodice u procesu intergeneracijskog/transgeneracijskog prenosenja traume i secanja, rad pokusava da odgovori na pitanje na koji nacin suocavanje sa neprozivljenom prosloscu utice na zivote potomaka neposrednih pocinilaca i zrtava holokausta, odnosno, na formiranje identiteta tzv. postgeneracije? Sto je vremenska distanca u odnosu na Drugi svetski rat veca, i sto je broj onih sa neposrednim iskustvom i secanjem manji, termini kao sto su pamcenje i sec?anje poceli su da gube svoje ustaljeno znacenje. Kako je istrazivanje pokazalo, i pored odsustva (...) licnog secanja, pripadnici potomaka onih koji su preziveli masivne traumatske dogadjaje subjektivno su duboko povezani sa secanjem prethodne generacije. U skladu sa cinjenicom da samu traumu i secanje nije moguce fizicki preneti na potomke, rad analizira i poredi termine koje je strucna literatura do sada usvojila, kao sto su sekundarna traumatizacija, tercijarna traumatizacija, zatim, eho traume, ali i postpamcenje. Osnovna teza ovog rada jeste da eho secanja, eho traume, suocavanje s prosloscu, ali i istovremena nemogucnost izmirenja s njom, dovode do tzv. krize identiteta postgeneracije holokausta. (shrink)

"Tehnicizirana" politika, te u tom kontekstu zaborav pojma dobra kao čovjekova dobrog života, čini nužnim ponovnu procjenu pojma političkog, što rezultira ispitivanjem njegove biti. U tom se smislu antičko-grčka percepcija politike pojavljuje ključnom u potrazi za odgovorom. Aristotelova praktična filozofija kao jedinstvo etike, ekonomike i politike predstavlja se u svojoj punini upravo kao philosophia anthropina - filozofija o ljudskim stvarima. U takvom kontekstu politika ostaje izraz ljudske prirode, znakovito ukorijenjena u širini ljudskog života kao put ili način ostvarivanja njegovih najviših (...) stremljenja. Bivajući takovom, neraskidivo je povezana sa svojom svrhom - zajedničkim dobrom građana; država djeluje kao politička zajednica utemeljena na načelima slobode i pravednosti. Takova posebnost pojma politike - unutar svoje vezanosti za etiku i njezina praktičkog značenja za čovjeka - može preživjeti samo kroz suočavanje sa zaboravom njezina izvornog značenja.The “technicalized” politics, and in that context the oblivion of the concept of good as man’s goodlife, urges the reappraisal of the concept of the political, resulting in the questioning of its essence.In that sense the ancient-Greek perception of politics appears crucial in the quest for the answer.Aristotle’s practical philosophy as a union of ethics, economics and politics manifests itself in itsfullness precisely as philosophia anthropina – philosophy about human matters. In such a contextpolitics remains the expression of human nature, significantly rooted in the entirety of human life asa path or way towards the realization of his highest aspirations. Being such, it is unbreakablybonded with its purpose – the common good of citizens, the state acting as the political communitybased on the principles of freedom and righteousness. Such particularity of the concept of politicswithin its link to ethics and its practical meaning for man can survive only through confronting theoblivion of its original meaning. (shrink)

U radu se raspravlja o pojmu i povijesti utopije, pri čemu se naglasak stavlja na moderne oblike utopija rodne tematike. Iako bi se moglo reći da je utopijsko mišljenje imanentno čovjeku, danas se riječ ‘utopija’ koristi mahom u pejorativnom značenju tlapnje i/ili političke zamisli čije ostvarenje nužno vodi u neki oblik totalitarizma. Takva su određenja utopije iznikla iz etimoloških, povijesnih i idejnih nedoumica vezanih uz utopijske teorijske i praktične tvorevine. Opisujući utopiju pojmovima kritike, nade i mašte te ju vezujući uz (...) pojam Mannheimove aktivne utopije, u njoj je moguće pronaći elemente za suočavanje s modernim rodnim i ekološkim problemima. Kao primjer su dane feminističke utopije u kojima su testirane razne rodne teorije i prakse te su predložena rješenja za stvaranje ne idealnih i dovršenih, već poboljšanih svjetova, odnosno svjetova koji dopuštaju poboljšanje.This article discusses the concept and history of utopia with an emphasis on the modern forms of gender utopias. Although it can be said that utopian thought is inherent to humans, today the word ‘utopia’ is generally used in a pejorative meaning of an illusion and/or political concept whose actualization necessarily leads to some form of totalitarianism. These assumptions originated from etymological, historical and conceptional dilemmas associated with utopian theoretical and practical realizations. Describing utopia in terms of critique, hope and imagination as well as linking it with the concept of Mannheim’s active utopia it is possible to find in it elements that can be used for dealing with modern gender and ecological problems. As an example are given feminist utopias in which were tested different gender theories and practices and were suggested solutions for creating not ideal or completed but improved worlds, that is, worlds that allow improvement. (shrink)

The goal of the research was to question the efficiency of one-time educational programs for high school and college students in positive effects of dealing with ailment/disability. Before and after the educational programs we have gathered data from 11 high school students and 16 college students with semantic differential and measures for perceiving the stage of the handicap, disability and dependence as well as a possibility for a person with chronic illness/disability to lead a happy and fulfilled life. The data (...) have been analyzed by a one sided Sign Test and a one sided Wilcoxon Signed Ranks Test. In the final measurements we have determined more positive average descriptions of people with a chronic disease/disability by 7 high school and 13 college students. The biggest change in attitude has been recorded in a decreased number of high school students who perceive the challenged as unhappy and weak and in a decreased number of college students who perceive the challenged as unhappy and discouraged. A significant change in attitudes has also been recorded in a decreased number of participants who consider the challenged as weak, sad, passive and resigned and in an increased number of participants who perceive the challenged as productive. There hasn’t been a change in dominantly negative attitudes towards the challenged as people with handicaps, unattractive, disabled and dependent. After the educational programs more than 4/5 of high school and college students declared that due to the acquired knowledge they have a more positive attitude towards the ailment and the challenged and that this will help them improve the relationship towards the challenged and in coping with ailments in their life. In the final measurements the determined positive attitudes of participants towards ailments/disability and the challenged suggest that the educational programs have been relatively efficient and we recommend they are implemented further. (shrink)