Abstract

U članku se ispituje značenje što ga umjetnička djela daju povijesnom svijetu u kojem nastaju, kao i značenje što ga povijesni svijet u kojem nastaju umjetnička djela, pridaje ideji i praksi umjetnosti. Analizom referentnih teza iz teorije umjetnosti, postavlja se pitanje statusa umjetnosti u današnjoj povijesnoj situaciji u kojoj se ekonomska moć kulture konstituira kao temeljna snaga artikulacije umjetnosti.