Abstract

O složenoj koncepciji kategorije »vremena« u Šopovu djelu, napose u njegovoj kozmičkoj fazi, napisane su važne i temeljne rasprave. Ovaj prilog istražuje prozu Nikole Šopa koja prethodi kozmičkoj fazi, kako bi se rekonstruirao razvitak koji je pjesnika doveo do toga da se udalji od »zemaljskog vremena« i da zasnuje »kozmičko vrijeme«. Sat kao konkretan instrument za mjerenje, toliko prisutan kao diskretni protagonist na stranicama Šopovih djela, čini vodeću nit ove analize. To je onaj »zemaljski sat« kojega se pjesnik, dospjevši u svemir, želi osloboditi, ne znajući što činiti s njime: » nekome u džepu skriven kuca zemaljski sat. / Netko ga krije. / Netko još mjeri po starinski. / Tko je, da je, što će mu ta sprava« . Ali to je i sat koji još od prvih pjesama u prozi gubi značajke običnog predmeta da bi bio obdaren metafizičkim svojstvima