Abstract

Ovaj tekst nastavlja istraživanje započeto u članku naslovljenom „Semantičke strukture filozofije: postavljanje problema“. Počinje pokušajem suprotstavljanja Kantu i Wittgensteinu u više točaka: Kantov mentalni konstruktivizam, Wittgensteinova teorija slike, pitanje o granicama znanja/izrecivosti, prirodi logike, stavu da ima nečeg pogrešnog u filozofiji i tako dalje . Također, osvrće se i na filozofijske pretpostavke samog ovog teksta.Nakon toga, opis kôda, ili „jezika“, filozofije dan je kao tri kozmopoetička oblika. Upućuje se da je unutar tih triju shema moguće svrstati svaki filozofijski tekst te je načinjena usporedba filozofije sa znanošću i književnošću. Raspravljano je i o ostalim stalnim pitanjima, poput naravi filozofskih problema u danom kontekstu i prijedloga metode analize nasuprot interpretiranju filozofijskih tekstova.U posljednjem dijelu teksta, autor postavlja pitanje o mogućnosti ostvarenja njegova cilja o ovome tekstu kao nefilozofskoj deskripciji filozofije te ga nakon kraće rasprave ostavlja otvorenim.This article continues the inquiry begun in the article entitled »The Semantic Structures of Philoso-phy: Posing the Problem«. It begins with an attempt to oppose Kant and Wittgenstein on many points: Kant’s mental constructivism, Wittgenstein’spicture theory, the question of limits to knowledge/expressibility, the view that there is somethingwrong with philosophy, the nature of logic, etc. .Also, the problem of a philosophical background to this very text is adressed.After this, the description of the code, or »language«, of philosophy is given as the three cosmopoeticforms. It is proposed that every philosophical text can be fitted into these schemata. Philosophyis then brought into comparison with science and literature. Other residual issues are discussed, in-cluding the nature of philosophical problems as seen in this context and the proposal of the methodfor analysing philosophical texts, as opposed to interpreting them.In the last part of the text, the question is briefly discussed and left open, namely whether the aim ofthis text to be a non-philosophical description of philosophy is achievable