Singing is a way of musical expression interwoven into the human beings' very essence. Voice, as an intimate instrument invisible to the eye, demands as fuller use as possible, which includes muscular stamina and refined listening to sounds. In the educational system, singing is a part of a structured programme with the goal of developing singing abilities and musical culture of participants in the educational process in general. Feeling self-confident and having an image of oneself as a competent and qualified (...) expert in the singing area is of the utmost importance for quality work in the profession of preschool teachers or teachers. The goal of this study was to examine how students at the Teacher Education faculty perceive themselves and assess their singing abilities according to the singing elements we should nourish in working with children. The study aimed at examining how much the students enjoy singing activities, how they appraise their sense of self-confidence in singing, and to which extent the feeling of competence in singing is related with the time component of learning. It was investigated how teachers assess their satisfaction and self-confidence in singing, and whether the connection between these constructs and the type and year of study exists. The research involving 162 participants was conducted in the academic year 2021/2022. The results have shown that students of teacher education faculty are satisfied with their singing abilities and evaluate them well. On the other hand, they lack self-confidence and are not self-assured during singing activities. The results of the t-test showed a statistically significant difference in the assessment of satisfaction with singing abilities between students of early and preschool education and teacher education. The Kruskal-Wallis test determined the existence of statistically significant differences between students of higher years of study and those at lower year of studying according to their assessment of satisfaction with singing activities, wherein students at higher study years gave higher assessments. (shrink)

U ovome ogledu najprije uvodim u teorije moralnog osjećaja Francisa Hutchesona, Davida Humea i Adama Smitha te razjašnjavam važne razlike među njima. Potom ispitujem da li moralni sud koji se zasniva na moralnom osjećaju varira ovisno o metafizičkim vjerovanjima. U tu svrhu te teorije uglavnom primjenjujem na pitanja kao što su istraživanje matičnih stanica, pobačaj i aktivna eutanazija. U svim trima teorijama neistinita religijska vjerovanja mogu iskriviti moralni sud. U Hutchesonovoj teoriji odgovori na problem istraživanja matičnih stanica, pobačaja i aktivne (...) eutanazije ne mijenjaju se ovisno o metafizičkim vjerovanjima promatrača. No odgovori na ta pitanja mogu se promijeniti ovisno o djelatnikovim metafizičkim vjerovanjima. Humeova teorija ne može pružiti odgovore na problem istraživanja matičnih stanica i pobačaja kada primatelj (onaj na koga utječe djelatnikova radnja) jest embrij ili fetus, dok odgovor na problem aktivne eutanazije ne može pružiti kada je pacijent nesvjestan. Može pružiti odgovore na problem pobačaja kada je primatelj trudnica, a na problem aktivne eutanazije kada je pacijent svjestan. No odgovori mogu varirati ovisno o ženinim ili pacijentovim metafizičkim vjerovanjima. Smithova teorija može pružiti odgovore na problem istraživanja matičnih stanica, pobačaja i eutanazije. No odgovori mogu varirati ovisno o djelatnikovim metafizičkim vjerovanjima. To pokazuje da sam moralni osjećaj u tim teorijama ne može identificirati primjereno moralno stajalište. (shrink)

Krindž komedija može učiniti ljude toliko nelagodnima da se osjećaj neugode nastavlja i nakon što komedija prestane. Ovaj rad objašnjava taj učinak, koji nazivam "krindž preostatak". Ako se publika slabo poveže s likovima, smiju se. Ako se snažno povežu, imaju negativnu emocionalnu reakciju – na primjer, teško im je gledati ili žele napustiti prostoriju.Prvo, tvrdim da su šale u krindž komediji ilokucijski činovi osmišljeni da izazovu smijeh putem posredne neugode (Austin, 1975). Drugo, priznajem da te šale ne proizvode uvijek (...) željeni perlokucijski učinak smijeha – ponekad šala ne uspije prevladati neugodu, ostavljajući gledatelja samo u stanju nelagode. Treće, oslanjajući se na teoriju benigne povrede McGrawa i Warrena (2010), objašnjavam da višak neugode proizlazi iz maksimiziranja povrede u komediji uz relativno mali dodatak benignog. Na kraju, tvrdim da je zabavnost krindž komedije uvjetovana nedostatkom socijalno-psihološkog distanciranja. Budući da ne ostavlja prostor između gledatelja i lika, nelagoda se maksimizira, komedija postaje manje benigna (odnosno snažnija povreda) i polarizirajuća kao rezultat. Ovo objašnjava i) zašto krindž komedija kod nekih gledatelja proizvodi komičan "preostatak", gdje se osjećaj neugode nastavlja i nakon što komedija završi, i ii) zašto krindž komedija kod nekih izaziva smijeh, a kod drugih stresne reakcije. (shrink)

Identitet učitelja inoga jezika nedovoljno je istražen koncept na području Republike Hrvatske. Stoga se u ovome radu navedeni koncept ponajprije teorijski razmatra, a potom se prikazuju rezultati istraživanja profesionalnog identiteta učitelja francuskoga jezika u RH. U istraživačkome dijelu rada razmatramo mijenjaju li učitelji francuskog jezika svoj profesionalni identitet ili ne mijenjaju, a ako mijenjaju, u kojoj je to mjeri i koji su razlozi tomu. Rezultati su pokazali kako učitelji svoj učiteljski identitet najčešće mijenjaju sudjelujući na lokalnim stručnim usavršavanjima, a najmanje (...) sudjelovanjem u organiziranim e-tečajevima. Glavnim razlogom za sudjelovanje u aktivnostima stručnoga usavršavanja pokazao se njihov unutarnji poticaj, dok su se glavnim razlogom za nesudjelovanjem pokazali financijski čimbenici. Dulje radno iskustvo, članstvo u Hrvatskoj udruzi profesora francuskoga jezika i obvezni status jezika pokazali su se faktorima koji statistički značajno pozitivno utječu na osjećaj pripadnosti zajednici učitelja francuskoga jezika u Republici Hrvatskoj. The identity of foreign language teachers is an under-researched concept in Croatia. This paper thus focuses on this concept foremost from a theoretical position, followed by a description of the results of research into the professional identity of French teachers in Croatia. The research considers whether French teachers change their professional identity or not, and if they do, to which extent and for what reasons. The results show that teachers most often change their teaching identity by participating in local professional training courses, and least often by participating in organised e-courses. The main reason for participating in professional training activities proved to be internal motivation, while the main reason for not participating proved to be financial factors. A longer work history, membership in the Croatian Association of French Language Teachers, and status as a compulsory language proved to be statistically significant factors influencing feelings of belonging to the community of French teachers in Croatia. (shrink)

Plato claims that “philosophy begins in wonder”. To genuinely question the unquestioned opens a hole in the floor of certainty. This feeling is the prerequisite to true philosophical thinking. However, paradoxically, it is often the absence of irreverence that prevents true awe. In order to provoke moral seriousness in students, it is common to inadvertently “flatten” the moral world by injecting seriousness into everything; however, when everything is serious, nothing is serious. This paper explores the role of conceptual and tonal (...) irreverence, and situates this topic more generally within the role of humor in pedagogy. Finally, the presentation demonstrates connections to social justice and the ways that educational reform, in flattening the moral world, have omitted the opportunity to generate wonder and reverence. Platon tvrdi da “filozofija počinje s čuđenjem”. Istinsko preispitivanje neispitanoga izaziva nesigurnost. Taj osjećaj preduvjet je istinskom filozofskom mišljenju. Međutim, paradoksalno, često je upravo nedostatak humora ono što sprječava istinsko čuđenje. Kako bi se izazvala moralna ozbiljnost u studenata uobičajeno je da se nehotice moralni svijet predstavi dosadnijim nego što uistinu jest, dajući svemu ozbiljan predznak; no ništa nije ozbiljno kada je sve ozbiljno. Ovaj rad istražuje ulogu konceptualnog i tonalnog humora te ovu temu općenitije pozicionira u sferu uloge humora u pedagogiji. U konačnici, prezentacija prikazuje veze s društvenom pravdom i načinima na koje je obrazovna reforma, putem prikaza morala kao ozbiljne teme, propustila priliku za stvaranje čuđenja i poštivanja. (shrink)