Etičko obrazovanje, kao vrsta filozofskog obrazovanja, danas postaje sve aktualnije. Nastava filozofije nije samo razvoj duha nego i put ka samosvijesti i svijesti o ljudskoj dužnosti. Etičke spoznaje i osjećaji osnova su za ljudski, moralni i intelektualni razvoj ličnosti. Mlada ličnost se u susretu s etičkom problematikom i sadržajima uklapa u realnost svijeta kao ljudsko djelo. Kroz etiku ona uspijeva spoznati da je ličnost kontinuitet, ali i progres; da je ličnost dio svoje male zajednice, ali i sastavnica cjeline svijeta. Etičko (...) obrazovanje zanima se za to kako čovjek postaje etička ličnost, jedinka koja slobodno sudi, gradi i razvija moral; što je sadržaj moralne izgradnje ličnosti te koji su stadiji kroz koje ličnost prolazi na tom složenom putu samoizgradnje, od nesvjesnog bića ka biću koje svjesno gradi dobar svijet, ispravne etičke vrijednosti i moralne principe. Dakle, zadatak nije samo stvaranje moralne ličnosti kao jedinke koja »provodi« moral nego je zadatak stvoriti i etički subjekt, tj. ličnost koja slobodno i odgovorno razmišlja i sudi, koja gradi i razvija moral te nove moralne norme. Iz tog je razloga nužno uvođenje kolegija etičkoga obrazovanja u nastavu na sve tri obrazovne razine. Nowadays, the ethics education, as a type of philosophical education, is becoming increasingly important. Philosophical education concerns itself with the development of spirit, and with both the development of self-awareness and the awareness of our duties. Ethical insights and feelings are basis for human moral and intellectual growth. Young person becomes a part of the reality of the world through her encounter with ethical issues and contents. Ethics helps in gaining knowledge on the continuity of the concept of person, as well as awareness of its progressive nature. Ethics also aids in realization that person is a part of a particular community but that s/he also participates in human community in general. Ethics education is interested in questions like: how a man becomes an ethical personality, an individual with the freedom of thinking, judging, and acting morally; what is the content of the moral development and what are the stages of that complex process of self-growth from the unreflected being towards the being who consciously deals with ethics values and moral principles. The aim of ethics education is not only the creation of a moral person who merely acts on moral principles, but who is also an ethical subject, i.e. who thinks and acts freely and responsibly, builds and develops moral and creates new moral norms. Thus it is necessary to introduce ethics education in the curricula on all levels of education. (shrink)

U radu se nudi opis konteksta unutar kojeg je formuliran poznati dokaz za nužnost identiteta. Iznosi se formalni prikaz ovog dokaza kako ga je formulirao poznati filozof i logičar Saul Kripke. Također se razmatra gledište filozofa Allana Gibbarda koji nasuprot Kripkeu brani tvrdnju da neki iskazi identiteta mogu biti kontingentni. Osnovni cilj rada je upoznati domaćeg čitatelja s formalnim aspektom rasprave o nužnosti identiteta te dati kratki pregled konteksta unutar kojeg su formulirani argumenti za nužnost identiteta. In the (...) paper, we offer an overview of the context within which the well-known proof of the necessity of identity is formulated. A formal account of this proof is presented as formulated by the renowned philosopher and logician Saul Kripke. Furthermore, we discuss the account of the philosopher Allan Gibbard, who defends the claim that some statements of identity can be contingent. The main goal of the paper is to acquaint the readers who understand the Croatian language with the formal aspect of the discussion on the necessity of identity and to give a brief overview of the context within which the arguments for the necessity of identity are formulated. (shrink)

Ovaj rad odgovara na argument modalnog kolapsa protiv božanske jednostavnosti ili klasičnog teizma koji nude neoklasični ili kompleksni teisti. Argument modalnog kolapsa tvrdi da ako je Bog apsolutno jednostavan i apsolutno neophodan, tada je Božji čin stvaranja apsolutno neophodan, pa je stoga postojanje stvorenog svijeta također apsolutno neophodno. To znači da se Bog i njegova kreacija urušavaju u jednu modalnu kategoriju apsolutne nužnosti bez ikakvih kontingentnih bića. Moj odgovor je utemeljen na islamskoj neoplatonstičkoj filozofiji Ibn Sine i islamskoj tradiciji. Nudim (...) četiri argumenta koji dopuštaju muslimanskom neoplatoničaru da apsorbira modalni kolaps u modalitetu mogućih svjetova koji istovremeno može negira modalni kolaps unutar avicenovskog modaliteta: Prvo, prigovor modalnog kolapsa temelji se na okviru mogućih svjetova čiji je pojam nužnosti preširok; ovaj okvir ne uspijeva napraviti razliku između Boga kao ontološki nužnog po sebi, stvorenog bića kao nužno ovisnog o drugome i puke logičke nužnosti, kao što to čine Ibn Sina i islamski mislioci. Drugo, argumenti modalnog kolapsa samo pokazuju da je kreacija neophodna kroz drugost, ali ne uspijevaju dokazati da kreacija ima ontološku nužnost ili aseity––što se odnosi samo na Boga; prema tome, ne dolazi do posljedičnog modalnog kolapsa kada nečiji modalitet prepozna kreaciju kao "ovisno nužno biće" unatoč tome što je modalno nužno. Treće, islamski filozofi imaju nelibertarijanski pojam Božje volje i slobode koji je imun na prigovore modalnog kolapsa. Konačno, tvrdim da svi klasični i neoklasični teisti moraju prihvatiti modalno nužnu kreaciju jer libertarijanski modeli Božje volje za sobom povlače neuzrokovane i primitivno kontingentne učinke. (shrink)

U ovom ću članku razmotriti Aristotelov protreptički argument za nužnost filozofije kako ga je postavio Al-Kindi. Pokazat ću kako muslimanski kritičar filozofije, prvenstveno onaj koji je usklađen s teološkim stajalištima Ibn Hanbala, može s razlogom odbaciti protreptički argument kako ga predstavlja Al-Kindi. Međutim, argument se može preraditi na način da se zaobiđu uobičajene kritike koje iznose protivnici filozofije u stilu Hanbalīja. Dapače, tvrdit ću da je njegova ispravnost neupitna jednom kad se argument pravilno razjasni s obzirom na to kako (...) se treba shvatiti 'filozofiju'. Na kraju ću ukratko raspravljati o tome zašto muslimanski kritičari filozofije ne moraju smatrati protreptički argument problematičnim, budući da neizbježnost filozofije ne zahtijeva privrženost svim vrstama filozofskih pozicija, koliko god one bile problematične za islamsku doktrinu. (shrink)

Polazeci od Merlo-Pontijevog razracunavanja sa Dekartom, ovaj clanak pokazuje nuznost za jednom socijal-filozofskom revizijom novovekovne filozofije u cijem je polazistu pitanje ko smo mi u odnosu prema drugima. Aktuelnost jedne takve revizije jasno je sprovedena oslanjajuci se na delo Pola Rikera i Emanuela Levinasa.

In this paper, we will question Heisenberg’s claim that the unpredictability of the experimental findings of quantum physics also affects the self-evident attitude about the universal and necessary nature of the principle of causality. We will try to answer the aforementioned problem by confronting Heisenberg’s criticism of Kant’s position on the universal and necessary/absolute nature of the principle of causality with Kant’s distinction between perceptual and experiential judgments. The distinction between perceptual and experiential judgments reveals that even in Heisenberg’s experimental (...) results that indicate the smallest degree of expectation, predictability, or uniformity of natural events, universal and necessary conditions of knowledge to which Heisenberg denies absolute value still preexist. (shrink)