Abstract

Fenomenološka tradicija dugo je smatrala da prirodna percepcija nije ni konceptualno artikulirana niti upravljana determinističkim zakonima, već je radije organizirana prema praktično artikuliranoj strukturi tjelesnog bitka-u-svijetu. Ali to ostavlja problem objašnjavanja kako percepcija može omogućiti opravdavajuću podršku mišljenju. Odgovor fenomenologa jest taj da nam značenjska struktura prirodne percepcije omogućuje da mislimo o objektima motivirajući pojedinačne misli o objektima kakvima se oni predstavljaju u percepciji. Pokazujem kako takvo gledište omogućuje izlaz iz briga koje more suvremenu filozofiju uma.The phenomenological tradition has long contended that natural perception is neither conceptually articulatednor governed by deterministic laws, but rather organized according to the practically articulatedstructure of bodily being-in-the-world. But this leaves the problem of explaining how perceptioncan provide justificatory support to thought. The phenomenologists’ answer is to say thatthe meaningful structure of natural perception makes it possible for us tothink about objects by motivating particular thoughts about the objects as they present themselvesin perception. I show how this view provides a way out of worries that plague contemporary philosophyof mind