Abstract

Nakon veličanstvenoga početka u staroj Grčkoj, filozofija je u više navrata pokušavala ponoviti svoj početak. Stoga nije neobično što je tijekom svoje duge povijesti, kad god bi se našla u nekoj aporijskoj situaciji, proglašavala i svoj kraj, s manjom ili većom uvjerenošću, s manjom ili većom pompoznošću. Moglo bi se čak tvrditi i da je sa svakim velikim filozofom filozofija dolazila i do svoga kraja u smislu cjeline, no svi ti »krajevi« obično su se pokazivali kao plodonosni nastavci, a ne tragični, definitivni završeci. Ako se stoga filozofija promatra kao potraga za novim, drugim početkom, onda je stanje filozofije danas najplodnije za promišljanje njene moguće perspektive i pitanja zalazimo li i mi s njom u posljednju njenu hebdomadu ili otvaramo još jedan drugi, no sasvim drugačiji početak. Ovo je tema moga priloga.