Abstract

U ovom radu analizirat će se tri najistaknutije formulacije ontološkog argumenta, uključujući klasični argument prema kojemu je postojanje jedno od savršenstava, modalna verzija argumenta Normana Malcoma prema kojemu savršenstvo nije postojanje, već nužno postojanje, te modalna verzija argumenta koju nudi Alvin Plantinga koja se poziva na semantiku mogućih svjetova. Prema Kantovom prigovoru, ontološki argument pretpostavlja da je postojanje predikat koji dodaje još jedno savršenstvo pojmu Boga i time implicira problem referencije između stvarnog predmeta i njegovog pojma ili tautološki povlači da Bog stvarno postoji. Unatoč svom utjecaju, Kantov prigovor argumentu kritiziran je zbog njegove dvosmislene upotrebe pojma postojanja, kao i zbog nerelevantnosti za ontološki argument i modalni ontološki argument kojeg nudi Plantinga. U ovom radu prvo želim pokazati da, nasuprot Plantinginoj tvrdnji, Kantov prigovor nije relevantan samo za klasičnu verziju argumenta, već i za njegove modalne formulacije. U tom smislu, tvrdim da nije dvosmislena Kantova uporaba pojma postojanja, već da su klasične i modalne verzije ontološkog argumenta one koje svoju prividnu snagu dobivaju dvosmislenom uporabom pojma postojanja. Druga svrha rada je dati alternativnu analizu pojma postojanja koja se temelji na Aviceninoj metafizici i time ukazati na alternativni temelj za potencijalnu preformulaciju ontološkog argumenta, čime bi se izbjegao Kantov prigovor.