Abstract

Rad se bavi slojevitim odnosom između filma i različitih modusa reprezentacije tjelesnosti, odnosno njegovim krajnostima: od alegorijske reprezentacije do naglašene odsutnosti aspekata tjelesnosti. Posljednjih tridesetak godina film svoje uporište nalazi u specifičnim kulturnim kontekstima, bavi se političkim, tehnološkim tijelom, pitanjem zazornosti, marginalnosti, drugosti, pitanjem identiteta. Naglasak na tjelesnosti u znaku je refleksivnog filma, javlja se 1980-ih godina kroz različite koncepcije: kao film zazornosti, film margine, film predgrađa, kao filmsko pismo, da bi se u recentnije vrijeme tematizacijom tjelesnosti manifestirao kroz filmove nove francuske korporealnosti. Prepoznaje se također u filmovima prekomjernosti i estetike oduzimanja, kao i filmovima koji se bave normativnošću. Spomenuti redatelji vode izravni ili neizravni dijalog sa suvremenicima koji tematiziraju tijelo.